MARKO SOLDO: „Prije utakmice kleknem na teren i pomolim se za sebe, ali i za svoje suigrače”

U današnjem svijetu profesionalnog sporta, gdje često prevladavaju slava, novac i natjecateljski duh, osobna vjera i duhovnost nerijetko ostaju u drugom planu. No postoje oni koji svojim životom i svjedočanstvom pokazuju kako je moguće ostati vjeran Bogu i Evanđelju, i to usred najvećih izazova.

Jedan od njih je Marko Soldo, nogometaš zagrebačkog Dinama, koji je za portal „Muževni budite” posvjedočio o svome putu vjere, snazi molitve i o tome kako se nosi s izazovima sportskog života oslanjajući se na Božju providnost.

Marko je rođen 22. studenog 2003. godine u Ljubuškom, u svojoj nogometnoj karijeri do sada nosio je dresove Šibenika, Gorice, Osijeka, a od prije nekoliko dana i zagrebačkog Dinama.

Kako je Vaša vjera oblikovala Vaš sportski put i odluke koje donosite kao profesionalni nogometaš?

Vjera je za mene jako bitna, a na prvom mjestu mi je Bog. Vjerujem i živim na način da kada je Bog na prvom mjestu, onda je sve ostalo na svom mjestu. Bog djeluje na svaku moju odluku, vjerujem Mu do kraja i jednostavno, kada donosim odluke o bilo čemu, kažem: „Bože, ako je tvoja volja neka bude tako, a ako nije, onda jednostavno nije za mene.” Sve ima svoje razloge i On uvijek ima pravi put za mene.

Je li teško živjeti vjeru u svijetu profesionalnog sporta i kako se s tim nosite?

Mislim da to ovisi od osobe do osobe. Meni osobno nije teško jer imam svoj stav, svoje mišljenje i jednostavno ne dopuštam da ga bilo što „poljulja”.

Na koji način vam molitva ili sakramenti pomažu u svakodnevici i u trenutcima izazova na terenu?

Molitva mi puno znači. Ona je razgovor sa Bogom i to je nešto posebno. Sa svojom ženom molim svaki dan. Ona i ja prolazimo kroz cijeli život zajedno i molitva nam je zaštita.

Molim uvijek prije treninga, zahvaljujem na tome što sam zdrav, što imam sve te mogućnosti za rad. Prije utakmice kleknem na teren i pomolim se za sebe, jednako kao i za svoje suigrače.

Jeste li ikada imali trenutke kad ste osjetili da Vas Bog posebno vodi ili štiti u karijeri?

Jesam, naravno, puno puta. Nekoliko puta sam javno objavljivao situacije s utakmica, gdje sam jednostavno osjetio, zastao na sekundu i rekao samom sebi: „Ovdje me samo dragi Bog sačuvao.” Ustanem, prekrižim se, zahvalim i idem dalje. Ne bih sada pojedinačno ulazio u situacije, ali bilo ih je puno.

Kako Vaši suigrači reagiraju na Vašu vjeru i jeste li imali prilike svjedočiti im?

Među igračima u svakoj ekipi ima momaka koji su također u vjeri. I uvijek kroz priču možeš pokušati svjedočiti. No smatram da je najbolje svojim primjerom svjedočiti. Kako u privatnom, tako i u profesionalnom životu.

Koji Vam je omiljeni biblijski stih ili svetac koji Vas posebno nadahnjuje u sportskom i osobnom životu?

Omiljeni biblijski stih mi je „Ja sam put, istina i život” (Iv 14, 6). Zanimljivo, 14. 6. sam stupio u brak sa svojom ženom i upravo smo prije nekoliko dana proslavili našu prvu godišnjicu braka.

Što biste poručili mladima koji žele uspjeti u sportu, a ne žele izgubiti svoj duhovni identitet?

Poručio bih im da Boga stave uvijek na prvo mjesto i da Mu se prepuste u svakom segmentu života, ali da ne smatraju zbog toga da će im sve pasti s neba samo od sebe, nego da „zasuku rukave” i poštenim radom dođu do svog cilja.

Razgovor vodio: Matija Đudarić