LABUBU PAZUZU Tko ne bi poželio za svoje dijete ovakvu igračku?
Kad se lijepo promatra izvan kategorije Lijepoga, odnosno, bez imalo objektivnosti, tada lijepo može postati sve ono što pojedinac može pomisliti da je lijepo. Tako i ono što je objektivno gledano „ne-lijepo“, podložno je kategoriji slobodarstva u kojem prvu i posljednju riječ ima vlastita subjektivna prosudba. Isto vrijedi i za kategoriju istine koja, izuzeta od relevantnosti, postaje irelevantna i podložna hirovima te nakaradnim ideologijama.
Ali, što još o tome znaju vjernici, a posebno katolici? I, je li mi zabranjeno uopće napisati „katolik“? Kao da su riječi iz Poslanice Diognetu aktualnije više nego ikada: U svemu oskudijevaju, a svime obiluju. Sramote ih, a oni i u sramoti doživljavaju slavu. Izruguju im dobar glas, a svjedoče o njihovoj pravednosti. Vrijeđaju ih, a oni blagoslivljaju. Ponižavaju ih, a oni iskazuju čast. Kad dobro čine, kažnjavaju ih kao zločince. Dok podnose kaznu, raduju se kao da oživljavaju.
Doista, baš smo nakaradni i zadrti. Branimo temelje obitelji, zalažemo se za prava nerođenih i svoj život nastojimo uskladiti s evanđeoskim naukom. Kakva zadrtost…
U tom svjetlu i na tragu razumijevane subjektivne ljepote i istine, kako promatrati igračku za kojom su mnoga djeca diljem svijeta „poludjela“? Inače, Labubu je lik kojeg je stvorio umjetnik rođen u Hong Kongu, Kasing Lung. Lik je dio Lungove serije „Čudovišta“, koja je inspirirana skandinavskim folklorom. Igračke temeljene na liku Labubua proizvodi i prodaje kineska tvrtka Pop Mart. Pop Mart je kineska tvrtka prvenstveno poznata po svojim kolekcionarskim dizajnerskim igračkama koje se prodaju u kutijama bez zatvarača. Osnovao ju je i vodi Wang Ning.
Mnogi u posljednje vrijeme povlače sličnost te lutke s likom mezopotamske mitologije, Pazuzuom. On je mezopotamski demon, kralj demona vjetra i lik u drevnoj mezopotamskoj mitologiji. Poznat je po svojoj razornoj moći, povezanoj s kugama, sušama i glađu, te po svojoj ulozi zaštitnika od drugih zlonamjernih sila.
Neovisno o sličnosti ova dva lika, a pogledavši na trenutak izgled te nadasve „slatke“ lutkice, pitam se, koga ne bi osvojio taj „simpatičan“ pogled? Pogledajte dobro, na tom licu i u tim očima odiše toplina, ljubaznost i dobrota, zar ne? Tko ne bi poželio za svoje dijete ovakvu igračku? Iskreno, nadam se nitko. Koji to roditelj ne bi dopustio svom djetetu da se igra s igračkom iz serijala „Čudovišta“ i to nadahnuto nordijskom mitologijom u kojoj se slave poganski bogovi. Još jednom – nadam se niti jedan.
Pa ipak, istina je podložna promjenama, a tako onda i ljepota, a posljedično i sam sustav vrijednosti. Važno je poštivati slobodu i ne govoriti istinu, zar ne? Važno je govoriti o slobodi, ali ne i preuzimati odgovornost? Važno je samo da je dijete sretno, zar ne?
Zaključit ću tek s Poslanicom spomenutom na samom uvodu ovog promišljanja: Mrzitelji ne mogu iznijeti razloga zbog kojeg su im neprijatelji. Da kažem jednostavno: što je duša u tijelu to su kršćani u svijetu. Duša se nalazi u svim dijelovima tijela, a kršćani u svim gradovima svijeta. Istina, duša prebiva u tijelu, ali nije od tijela. I kršćani se šire u svijetu, ali nisu od svijeta.
