Tek tada nam svatko postaje simpatičan

Ljubav je susret dviju duša. Ljubav je pronalazak neba na zemlji. Ljubav je povezivanje s onim neizgubivim, ulazak u nebo, povezivanje s vječnim, ulazak u prostore ljepote. Ljubav je put sigurnosti, odsjaj Božjeg lica, ona je dolazak kući. 

Za ljubav je potrebno dvoje. Ljubav je ljubiti i biti ljubljen. Najprije smo ljubljeni, a onda postajemo oni koji ljube. Netko nas je volio jer je htio da se rodimo na ovaj svijet i da živimo. Kad se u dubini svoga bića sjetimo da smo tako voljeni, tada postajemo sretni. 

Kad izvučemo antenu svoga srca da osjeti blizinu Sveprisutnoga, koji nas je htio, volio i stavio na ovu zemlju, tada počinjemo biti sigurni, tada ljubav nastanjuje prostore naše duše. 

I tek kad osjetimo da je ljubav u našoj duši slobodna, da smo voljeni, da smo zaštićeni pod njezinim okriljem, da nas njezino oko prati, da imamo pravo živjeti i da se netko silno raduje što smo živi, tad počinjemo ljubiti. Tada nam svatko postaje simpatičan. 

Tomislav Ivančić