Što ako mi se uopće više ne ide na misu?

P: S vremenom sam počela ne voljeti ići na misu. Idem nedjeljom, utorkom, četvrtkom i petkom, ali ne s gorljivošću. Ometa me svaka buka ili pokret oko mene, prezirem dječje ludorije, u mislima kritiziram župljane, ne pružam znak mira i odlazim bez razgovora. Mnogo puta ne primam pričest jer znam da nisam u stanju milosti. Kad sam to priznala svom svećeniku, nije ništa komentirao; samo je rekao da izmolim krunicu za svoju pokoru.— Marie

Jedan od znakova dobrog molitvenog života i dobrog euharistijskog života jest da rastemo u vrlinama. Ako se to ne događa - čak i ako se stvari na misi čine gorima - vrijeme je da se odmaknete i razmislite događa li se nešto drugo u vašem životu.

Možda te vrag (uspješno) odvlači na misi. On to voli raditi. Ipak, čini se da je vaš problem dublji i širi od pukog ometanja.

Moj kratki savjet je sljedeći:

Koristite misal ako vam to pomaže da se koncentrirate na misu.

Potražite alternativna mjesta za sjedenje, naprimjer, dalje od djece koja odvlače pažnju. Ili potražite mirniju župnu crkvu. Ako se zateknete kako kritizirate druge i izbjegavate čak i razgovore nakon mise, mogli biste se zapitati jeste li previše izolirani.

Pokušajte se uključiti u neku vrstu volonterskog rada ako već niste. Pružanje pomoći drugima može vam pomoći da rastete u strpljenju i velikodušnosti. Što se tiče odrješenja: ako ste se maksimalno potrudili ispovjediti, odrješenje je valjano.

Ali opet, ispod površine bi mogli biti dublji problemi.

Možda bi bilo dobro odraditi duhovne vježbe u dobrom katoličkom centru za duhovne vježbe i/ili pronaći dobrog, redovitog ispovjednika koji će vas voditi.

Izvor: regnumchristi.com