ODGOVARA FABRICE HADJAJ: Je li seks grijeh?

Generacije dolaze i prolaze, a tijela muškaraca i žena govore istim jezikom. Mladi postavljaju – ponekad i izgovaraju naglas – pitanja koja proizlaze iz njihovih tijela. Odgovori su već u njima: upisani su u značenja njihovih tijela.

Pitanje o seksu

Predavanje završava, a jedno se pitanje nameće bez oklijevanja, želeći biti prvo: „Je li seks grijeh?“ Ono otvara razgovor dok sva druga pitanja čekaju svoj red. Pitanja o ljubavi, predanju, intimnosti, obitelji i djeci, o transhumanizmu i digitalizaciji, o smislu života, smrti i nadi – sva se ona nižu jedno za drugim i na neki su način povezana s pitanjem o seksu, odnosno o grijehu. Moglo bi se reći da je teologija spolnosti u središtu teologije tijela, a teologija tijela vodi prema razumijevanju čovjeka.

Tajna tijela u srcu kršćanskog otajstva

Naš sugovornik, Fabrice Hadjadj, poštujući religioznu osjetljivost onoga tko postavlja pitanje, odgovara jednostavno: „Ne, naša je religija religija tijela.“

Kršćanstvo često shvaćamo kao čistu duhovnost. „Da, ali ne“, pojašnjava Hadjadj, „jer je kršćanstvo duhovnost utjelovljenja – ‘Riječ je tijelom postala’.“ U svijetu koji često teži bestjelesnom i apstraktnom, tijelo dobiva iznimnu važnost: otajstvo tijela nalazi se u samom središtu kršćanskog otajstva. Ne posjedujem tijelo – ja jesam tijelo.

Slika Božja u vidljivom tijelu

U tom trenutku Hadjadj mijenja perspektivu i pitanje spolnosti promatra ne samo religiozno, nego i antropološki. Upravo tu njegova misao postaje duboko teološka, oslanjajući se na biblijsku antropologiju i na teologiju tijela Ivana Pavla II.

Pozivajući se na Knjigu Postanka (Post 1,27), ističe da Bog stvara čovjeka na svoju sliku – kao muško i žensko. Upravo se u toj spolnoj različitosti očituje slika Božja.

Čovjek je jedino stvorenje stvoreno na Božju sliku, a srž te slike povezana je i s njegovom spolnošću. Spolnost izražava njegovu sposobnost odnosa, darivanja sebe, zajedništva i plodnosti. Razlika između muškarca i žene otvara prostor istinskoj ljubavi. Knjiga Postanka jasno ističe tu razliku kod čovjeka, na poseban način.

Tijelo sve to očituje. Kao što je rekao Ivan Pavao II.: tijelo, i samo tijelo, sposobno je učiniti vidljivim ono nevidljivo – duhovno i božansko. Ako tijelo ne govori, slika Božja ostaje skrivena.

Kršćanski pogled na tijelo – pogled na svako tijelo

Promatrajući čovjeka od samog početka, Hadjadj širi odgovor o spolnosti na univerzalnu razinu. Kršćanska vizija tijela ne odnosi se samo na vjernike, nego na svakog čovjeka. To je pogled na tijelo kao takvo – na tijelo svakog muškarca i svake žene.

Dovoljno je promotriti, kaže on, izraz lica u trenutku intimnosti. To nije „službeni“ izraz; može se činiti čak i ponižavajućim jer otkriva osobu koja se predaje drugoj osobi. Seksualnost je prostor izloženosti i ranjivosti, a ne moći. Tu se očituje krhkost muškarca, ali i žene – mogućnost darivanja života, ali i mogućnost da budu povrijeđeni ili iskorišteni. Naša lica i naša tijela govore o dubokom značenju spolnosti.

Seks kao mjesto intimnosti i darivanja

U tom kontekstu tijelo ne skriva ni svoju dimenziju užitka. Seks jest i mjesto užitka, ali za čovjeka on je mnogo više: prostor intimnosti, ranjivosti, predanja i darivanja života.

„Seks je stvarnost u kojoj se daruje srce i traži drugo srce“, kaže Hadjadj.

Ako nema odnosa – ako nema istinske predanosti i traženja drugoga – tada više ne govorimo o odnosu, nego samo o užitku.

On ide još dalje: spolnost „govori“. Ona upućuje na otajstvo druge osobe i na mogućnost novog života. Čovjek možda ne želi uvijek preuzeti odgovornost darivanja života, ali sama njegova narav na to ga poziva. Jer smisao života nije u pukom produžavanju trajanja, nego u darivanju – u darivanju života.

Preispitivanje pitanja

U svjetlu takvog pogleda, pitanje „je li seks grijeh?“ pokazuje se preuskim. Ono polazi od svedenog shvaćanja spolnosti, ograničenog na užitak.

Ispravnije bi pitanje bilo: je li traženje samog užitka, bez odnosa i darivanja, promašaj? Na to pitanje odgovor se već nazire.

Pa ipak, iz generacije u generaciju isto se pitanje vraća. Tijela i dalje govore, a mladi i dalje traže odgovore.

Značenje tijela

Odgovori su već prisutni u samom tijelu. Ono govori da je život dar koji smo primili, da smo pozvani taj dar predati drugome i da smo sposobni darivati život dalje.

Ta značenja tvore svojevrsnu „gramatiku tijela“ – jezik kojim tijelo govori. A taj jezik, u svojoj dubini, govori o Bogu.

Seks i teologija

Hadjadj ide toliko daleko da kaže: u dubini intimnog susreta čovjek se susreće s pitanjima koja su u svojoj biti teološka. Naše tijelo nosi sposobnost da nastavi povijest čovječanstva. U najtjelesnijem krije se ono najdublje i najotajstvenije.

Seks u Božjem naumu

Konačno, spolnost se promatra unutar šire slike čovjeka – u svjetlu Božjeg nauma. U tom pogledu ona je „vrlo dobra“ i pripada planu ljubavi. Kada se živi u istini, ne skreće s puta koji vodi prema zajedništvu i životu.

Na tom putu čovjek naslućuje nešto od izgubljenog raja – ozračje u kojem su tijelo i ljubav bili u potpunom skladu. I zato, u svojoj istini, spolnost nije suprotna radosti – ona je njezin dio.

Izvor: omnesmag.com

Prijevod: M. Đ.