THOMAS MERTON: Gospodine, Bože moj, ne znam kamo idem…
Gospodine, Bože moj, ne znam kamo idem. Ne vidim put ispred sebe i ne mogu sa sigurnošću znati gdje će taj put završiti. Ne poznajem istinski ni sebe i to što mislim da slijedim tvoju volju ne znači da je uistinu tako. Ali, vjerujem da ti je ugodna i sama želja da ti se prepuštam. I nadam se da imam tu želju u svemu što radim. Nadam se da nikada ništa neću činiti bez te želje. I znam, ako tako budem činio, ti ćeš me voditi pravim putem, iako ja možda neću ništa o tome znati. Stoga ću se uvijek uzdati u tebe, iako će se možda činiti da sam izgubljen i u sjeni smrti. Neću se bojati jer ti si uvijek sa mnom. Jer ti me nikada nećeš ostaviti da se sam suočim s opasnostima.
