PJESMA ZA NEMIRNE Dođi, Duše Presveti

Teško nam je zamisliti što to znači imati u sebi dar Duha Svetoga – mudrosti – ili neki drugi od sedam darova. Puno nam je lakše zamisliti kako je živjeti bez toga dara. Zamislimo jedan dan bez mudrosti. Zamislimo da se ujutro ustanemo i počnemo sve raditi besmisleno, bezvezno, glupo i tako redom (Kafkin horor s jutarnjom preobrazbom u kukca mnogo je slabiji!).

U što bi se pretvorio naš život samo u jednom danu?

A možemo zamisliti kakav bi naš dan bio bez razuma. Nerazuman. A bez snage? Ne bismo imali snage prihvaćati svoj križ. Ne bismo imali snage prihvaćati mane drugih. Pucali bismo po svim šavovima. Možda bismo nekoga i ubili? Masakrirali?

A bez savjeta? A bez znanja? Recimo da živimo, a da ništa ne znamo o Božjim zapovijedima, o moralnim pravilima, o povijesti, ljudima, općenito o životu – u što bi se pretvorio naš život?

A bez pobožnosti? Mnogi žive bez pobožnosti i možemo vidjeti u što se pretvaraju njihovi životi. Nikada ne mole. Vrte se u začaranom krugu ovoga svijeta. Boli glava! Koje beznađe!

Bez straha Božjega? Kada bi netko izgubio strah Božji, kao ništa bi prevario supružnika, napustio djecu, lagao, krao – i tako do beskraja. Do pakla.

Problem je što nam se uvijek čini da se to može događati drugima, a ne nama, jer mi smo posebni. A nismo. Obični smo. Slični smo drugim ljudima. Bez darova Duha Svetoga tonemo u bezdan.

Poslušajte!