4 SAVJETA Evo kako odlučiti

Kada sam bio dijete, naša bi se šira obitelj često okupljala u lokalnom restoranu kako bismo proslavili posebne prigode. Moj djed nikada nije gledao jelovnik. Konobarica bi mu ga pružila, on bi joj zahvalio i zatim ga mirno odložio na stol. Jednom sam ga pitao zašto ne iskoristi priliku da pogleda sve mogućnosti. Odgovorio mi je da moja baka već zna što želi jesti i da će ona naručiti umjesto njega. Koliko se najbolje sjećam, to je bio njegov provjereni način da dobije upravo ono jelo koje želi. Uvijek je uspijevalo.

Dugo mi se taj pristup činio krajnje neobičnim. No s vremenom sam ga počeo mnogo bolje razumijevati, pogotovo kako su se jelovnici u restoranima proširili i postali sve opsežniji. Postajem poput svog djeda i primjećujem da gubim strpljenje dok čitam jelovnike duge poput viktorijanskog romana. Izbori su previše raznoliki. Čak i kada napokon odlučim, znam da će me konobar neizbježno početi ispitivati o svakom zamornom detalju. Samo mu želim reći neka slobodno prepusti kuharu da odabere ono što je najbolje i ja ću to rado pojesti.

Zapravo sam pokušao ulaziti u kavane i tražiti „vaše najbolje piće”, ali čini se da to pomalo smeta baristima koji ne žele preuzeti odgovornost za slučaj da mi slučajno preporuče nešto što mi se ne svidi. Uvjeravao sam ih da im to neću zamjeriti, ali nikada mi nisu povjerovali.

Možda je upravo zato toliko nas razvilo omiljeno piće ili jelo koje uvijek naručujemo. Mnogo je jednostavnije nego svaki put ponovno prolaziti cijeli jelovnik i birati nešto drugo. Ugodno je imati manje izbora, a mnogo je lakše ući u kavanu samouvjereno, poput iskusnog gosta, i ponosno reći baristi: „Molim vas, jedan četverostruki latte s punomasnim mlijekom.” (Ovisan sam o kofeinu.)

Dodatna je prednost, sada kada sam dovoljno dugo u braku, što moja supruga u slučaju potrebe zaista zna točno što treba naručiti za mene.

Pravi je luksuz kada su nam izbori suženi. Možda je upravo zato toliko lako uvjeriti samoga sebe da svoje odluke prepustimo algoritmu. Poput supružnika koji nas poznaje u dušu, algoritam predviđa što želimo i pobrine se za to bez ikakve gnjavaže. Budućnost postaje bez ikakvih prepreka. Ne treba donositi odluke. Glazbene i televizijske liste same se pokreću. Preporuke knjiga i internetska kupnja neprimjetno ubacuju prijedloge — „Ako vam se ovo sviđa, vjerojatno će vam se svidjeti i ovo...” Možda će uskoro aplikacije za trgovine namirnicama, putovanja i odjeću moći isporučiti upravo ono što želimo bez ikakvog našeg sudjelovanja, možda čak i prije nego što sami shvatimo da to želimo.

Odluke se sve više donose umjesto nas. U tome postoji određena ugoda. A ipak, nešto u tome ne djeluje sasvim ispravno, zar ne?

Previše mogućnosti može nas paralizirati, ali nitko zapravo ne želi potpuno prepustiti drugima donošenje vlastitih odluka. Algoritam se čini korisnim, ali koliko god pretraživao našu povijest pretraživanja i naše navike, njegove preporuke nikada nisu potpuno pogođene. On iz života uklanja iznenađenja. Nema više neočekivanih otkrića ni radosti. Nema pustolovine. Nema raznolikosti.

Kad više nikada ne bih morao donijeti odluku, mislim da bi mi nedostajalo čak i iskustvo povremenog donošenja loše odluke. Uostalom, kako kaže G. K. Chesterton, pustolovine su samo neugodnosti koje smo ispravno sagledali, a ponekad se najbolje uspomene stvaraju na najneočekivanije načine.

Ako je naručivanje novog napitka od kave koji mi se na kraju ne svidi cijena koju plaćam za vlastito odlučivanje, spreman sam je prihvatiti. Ako povremeno imam priču o nevolji i katastrofi koju mogu ispričati prijateljima, zar upravo to nije dio životne zabave?

Ali što ako je odlučivanje doista teško?

Ako je tako, ostaje pitanje: suočeni s golemim brojem mogućnosti, kako se zapravo možemo prestati brinuti i donijeti odluku?

Poznajem ljude koji su gotovo nesposobni donijeti bilo kakvu odluku, a govorim o mnogo važnijim izborima od naručivanja jela u restoranu. Postoje ljudi koji ne mogu odlučiti trebaju li se vjenčati, koju karijeru izabrati ili gdje živjeti. Preplavljeni su mogućnostima. Postaju nervozni i stalno preispituju svoje odluke. Neprestano uspoređuju jednu mogućnost s drugom. Cijena propuštene prilike zbog odabira jedne stvari umjesto druge potpuno ih paralizira.

Traže savjet, zatim ga odbace, pa ponovno traže još savjeta. Boje se pogreške ili budućeg žaljenja. Ne znaju odrediti prioritete. Na kraju se ništa ne odluči.

Prije nego što netko drugi (ili nešto drugo) uskoči i počne donositi odluke umjesto nas, evo nekoliko misli o tome kako nadvladati tiraniju prevelikog izbora i postati osoba koja zna donositi odluke.

1. Znajte tko ste

Ako je problem obilje mogućnosti, jer postoji previše izbora, tada će snalaženje kroz sve to zahtijevati siguran osjećaj vlastitog identiteta. Jasna svijest o tome kakva osoba želite biti, što volite i kakav život želite živjeti pomaže suziti izbor.

2. Pravilno posložite sve informacije

Kako biste bili sigurniji u donošenju odluka, poredajte mogućnosti prema njihovoj važnosti. Mnoge manje odluke jednostavno nisu vrijedne velikog opterećivanja, stoga slobodno riskirajte i naručite novo jelo u restoranu, ili slobodno jedite ono što ste uvijek jeli i u čemu uživate, ili jednostavno prepustite supružniku da naruči za vas.

Ako vas donošenje odluka iscrpljuje, najprije donesite veće odluke dok imate više koncentracije i energije, a ne dopustite da vas male odluke iscrpe.

3. (Možda) vježbajte s manjim odlukama

Ipak, možda ste posebno neodlučna osoba i još uvijek ne znate što želite kada su u pitanju neke velike životne odluke. Počnite vježbati s malima. Naučite kako napraviti izbor i ne žaliti zbog njega. Otkrijte kako čak i pogrešan izbor može biti prilika za prikupljanje informacija koje će vam pomoći donositi bolje odluke u budućnosti ili otkriti nešto novo o sebi.

Uđite u kavanu, pogledajte cijeli jelovnik i samouvjereno naručite piće koje želite.

4. Zapamtite da je i nedjelovanje odluka

Želim naglasiti da i nečinjenje može biti svjesna odluka. Ne moramo uvijek nešto učiniti odmah. Ali budite sigurni da je riječ o promišljenoj odluci, a ne o neaktivnosti uzrokovanoj iscrpljenošću i paralizom.

Možemo odlučiti ne djelovati iz različitih razloga. Možda nema zadovoljavajućih mogućnosti, možda prvo trebamo više informacija ili je najbolji postupak pustiti da se događaji još malo razviju. Osoba koja zna donositi odluke nije nužno osoba koja djeluje naglo i brzo.

Postoji mnogo ljudi i stvari koje žele donositi naše odluke umjesto nas, ali jednostavno ne bismo trebali prepustiti te izbore drugima. Naše odluke s vremenom oblikuju našu osobnost i naše živote.

Zato kažem: donosite odluke promišljeno i s povjerenjem. Samo vi možete odlučiti tko ćete postati.

Izvor: aleteia.org

Prijevod: M. Đ.