SAVJETI STOIKA Ovih te 9 navika može uništiti

Uspjeh se ne mjeri samo onime što izgradiš, nego i onime što ukloniš. Muškarac koji želi napredovati mora ukloniti ometanja, lijenost, odgađanje, štetne poroke i udobnost koja polako uništava ambiciju.

1. Dopuštanje da destruktivne emocije upravljaju tobom

Stoici snažno upozoravaju na opasnost dopuštanja da destruktivne emocije poput pretjerane ljutnje, mržnje, ljubomore ili tuge nadvladaju našu sposobnost racionalnog razmišljanja. Smatrali su da su takvi osjećaji oblik privremenog ludila te da njihovo nekontrolirano prepuštanje vodi nerazumnim riječima i postupcima koji su protivni našim interesima.

Umjesto toga zagovarali su objektivnost i samokontrolu čak i u trenucima snažnog unutarnjeg nemira. Prema stoičkom svjetonazoru, dopuštanje destruktivnim emocijama da upravljaju našim umom i određuju naše ponašanje umanjuje sposobnost vladanja samim sobom i onemogućuje mudrost.

2. Težnja za užitkom kao najvišim dobrom

Stoicizam se također protivio stavljanju užitka i ugađanja samome sebi iznad svega. Stoici su vrlinu – shvaćenu kao moralnu izvrsnost, mudrost i pravednost – smatrali najvišim ciljem života, a ne prolazno zadovoljstvo koje donose pretjerivanje i zabava.

Upozoravali su da ljudi koji se potpuno posvete igri, luksuzu, potrošnji i razonodi često zapadaju u moralno propadanje i intelektualnu slabost. Umjereno uživanje u životnim zadovoljstvima prirodno je, ali pretvaranje užitka u glavni životni cilj često sprječava razvoj vrlina poput hrabrosti, samodiscipline i sposobnosti vođenja.

3. Traženje sreće u vanjskim stvarima

Stoici su također smatrali da ovisnost o vanjskim stvarima kao izvorima sreće vodi u slabost jer naše duševno stanje čini ranjivim na okolnosti koje nisu pod našom kontrolom.

Ako bogatstvu, društvenom statusu ili drugim vanjskim postignućima pridamo najveću važnost za svoj unutarnji mir i osjećaj vlastite vrijednosti, njihov nas gubitak može psihološki teško pogoditi.

Stoici su razvili mentalne tehnike poput negativne vizualizacije, kojom čovjek uči cijeniti ono što ima, ali se za to ne vezati. Zagovarali su samodostatnost i nastojali smanjiti pretjeranu ovisnost o stvarima poput slave i ugleda kako bi se čovjek lakše nosio s nevoljama koje život neizbježno donosi.

4. Okrivljavanje drugih za vlastite osjećaje

Dio takve samodostatnosti jest preuzimanje odgovornosti za vlastite osjećaje umjesto okrivljavanja vanjskih okolnosti ili postupaka drugih ljudi.

Stoici smatraju da, iako ne možemo uvijek kontrolirati ono što nam se događa, možemo birati kako ćemo to iznutra prosuditi i na to reagirati. Okrivljavanje drugih ljudi ili događaja zato što su nas „naljutili“, „uplašili“ ili „povrijedili“ umanjuje osobnu odgovornost.

Time zapravo predajemo drugima vlastitu sposobnost da razumom i otpornošću promijenimo svoje negativno duševno stanje. To vrijedi čak i u situacijama kada se drugi prema nama ponašaju neetično ili bez suosjećanja.

5. Stalno vraćanje na prošlost

Pretjerano zadržavanje na prošlosti također predstavlja oblik psihološke slabosti prema stoicizmu jer čovjeka čini tjeskobnim, ispunjenim žaljenjem i odvraća ga od sadašnjeg trenutka.

Naravno, iz prošlosti možemo izvući pouke koje će nam pomoći da mudrije postupamo u budućnosti. Međutim, dugotrajno preživljavanje davno završenih događaja ili godinama žalovanje zbog starih povreda i uvreda otežava smireno djelovanje u sadašnjosti.

Takvim ponašanjem ne možemo promijeniti ono što se već dogodilo, nego samo stvaramo novi unutarnji nemir u sadašnjem trenutku. Stoici stoga savjetuju da tuzi ili ljutnji damo razumnu mjeru, svjesno ih obuzdamo i zatim ponovno usmjerimo svoju pozornost na sadašnjost.

6. Briga zbog budućnosti

Iako nam mudro učenje iz prošlosti može pomoći u planiranju bolje budućnosti, pretjerana zabrinutost i neprestano razmišljanje o budućim neizvjesnostima još je jedna navika protivna stoičkom načinu života koja umanjuje sreću.

Budućnost još ne postoji osim u našim predodžbama, pa takva zabrinutost često predstavlja nepotrebnu duševnu patnju koju proizvodi nemiran um, projicirajući strahove umjesto da promatra stvarnost.

Stoici smatraju da je najbolje pripremiti se za budućnost tako da sada postupamo ispravno, u skladu s razumom i moralnim načelima, umjesto da u mislima neprestano živimo buduće scenarije.

Usmjerenost na sadašnji trenutak i sposobnost vladanja samim sobom daju čovjeku veću moć djelovanja nego pasivna zabrinutost.

7. Izbjegavanje neugode i teškoća

Još jedna navika koju su stoici smatrali oslabljujućom, a ne osnažujućom, jest nastojanje da se čovjek zaštiti od svake neugode, teškoće, napora ili patnje.

Smatrali su da su dobrovoljno prihvaćena neugodnost, teškoća i samodisciplina put prema umjerenosti i otpornosti na neizbježne životne poteškoće.

Poput treninga izdržljivosti među ratnicima ili sportašima, prakticiranje odricanja i pomicanje vlastitih granica povećava sposobnost podnošenja većih izazova.

Za stoike udobnost i luksuz mogu čovjeka nezdravo oslabiti ako nisu uravnoteženi naporom, samokontrolom i svjesnim izlaganjem određenim teškoćama koje može sam izabrati.

8. Stalno prigovaranje zbog životnih okolnosti

Stoici su također smatrali da je navika stalnog prigovaranja zbog neizbježnih životnih teškoća izraz osobne slabosti i samosažaljenja, nespojiv sa stoičkim načinom razmišljanja.

Naravno, čovjek može razumno i konstruktivno nastojati promijeniti nepravedne ili objektivno loše okolnosti. Međutim, pretjerano jadikovanje zbog stvari koje nisu u potpunosti pod našom kontrolom smatrali su beskorisnim mučenjem samoga sebe.

Umjesto toga, potrebno je koristiti razum i vlastitu sposobnost djelovanja kako bismo poboljšali ono što možemo promijeniti.

Ukratko, beskorisno prigovaranje usredotočuje se na probleme, a zanemaruje vlastitu sposobnost da se oni, barem djelomično, riješe hrabrim i promišljenim djelovanjem.

9. Nedostatak samodiscipline i samokontrole

Izbjegavanje svega što se na prvi pogled čini neugodnim ili teškim na kraju je povezano sa stoičkim zahtjevom za snažnom samodisciplinom i samokontrolom kao putem prema osobnoj slobodi.

Ako destruktivne emocije, ovisnost o vanjskim stvarima ili nerazumne misli automatski upravljaju našim duševnim stanjem protivno našim interesima, tada se nalazimo u svojevrsnom ropstvu.

Stoicizam potiče različite metode, poput negativne vizualizacije, svjesnog suočavanja s onime čega se bojimo i izbjegavanja nezdravih užitaka, kako bi čovjek razvio samodisciplinu.

Na taj se način gradi istinska sloboda – oslobađanje od navika koje nas slabe i razočaravaju te življenje u skladu s razumom kroz neizbježne uspone i padove života.

Izvor: newtraderu.com

Prijevod: M. Đ.