BORBA S DEPRESIJOM I TUGOM Ovo su neki od alata

Ljudi koji ne vjeruju u Boga sami sebe lišavaju najefikasnijih sredstava u borbi s depresijom – to su pokajanje i molitva. „Uništavanju čamotinje služe molitva i neprestano razmišljanje o  Bogu“, piše sv. Efrem Sirski. 

O njima je pisao sv. Inocent Hersonski: 

„1. Od čega god bi potjecala bezvoljnost, molitva je uvijek prvo i posljednje sredstvo protiv nje.  U molitvi čovjek dolazi ispred lica Božjeg; i kao što kada netko stane na sunce, ne može a da ne bude ozaren svjetlošću i ne osjeti toplinu, tim prije duhovna svjetlost i toplina jesu neposredne posljedice molitve. Osim toga, molitvom se privlači blagodat i pomoć odozgo, od Duha Svetoga; a gdje je Duh Utješitelj, tamo nema mjesta za bezvoljnost, tamo će sama žalost poslužiti dolasku duhovne slatkoće. 

2. Čitanje ili slušanje riječi Božje, posebno Novog Zavjeta također predstavlja snažno oružje protiv tih stanja. Spasitelj nije slučajno prizivao sebi sve obremenjene i umorne, obećavajući im spokoj i radost. Ovu radost nije odnio sa sobom na Nebo, već je u potpunosti ostavio u Evanđelju za sve ožalošćene, sve koji su pali duhom. Tko biva proniknut duhom Evanđelja, prestaje mračno tugovati: duh Evanđelja je duh mira, spokoja i utjehe. 

3. Bogoslužje i posebno sakramenti Crkve isto predstavljaju moćan lijek protiv duha dosade i bezvoljnosti: jer u crkvi kao u domu Božjem nema mjesta za nju. Svi sakramenti su usmjereni protiv duha tame i slabosti naše prirode, posebno sakramenti ispovijedi i pričesti. Skidajući sa sebe težinu grijeha pomoću ispovijedi, duša osjeća lakoću i bodrost; primajući na Liturgiji Tijelo i Krv Gospodnju, osjeća oživljenje i radost. 

4. Razgovori s ljudima koji su bogati kršćanskim duhom jedan je od načina borbe. U razgovorima mi izlazimo manje ili više iz mračnih unutrašnjih dubina u koje se duša uranja zbog čamotinje; osim toga, pomoću izmjene misli i osjećaja u razgovoru, mi od ljudi koji razgovaraju s nama uzimamo neku silu i životnost koja je toliko neophodna.

5. Razmišljanje o utješnim stvarima. Misao u mračnom duševnom stanju ili uopće ne djeluje ili kruži oko žalosnih stvari. Da bismo se izbavili od tuge, potrebno je da se prisilimo razmišljati o suprotnom. 

6. Bavljenje tjelesnim radom također progoni tu bol. Prihvatimo se nekog truda, čak i nevoljno; neka se rad nastavi, makar i bez uspjeha: od pokreta na početku oživi tijelo, a zatim i duh, osjetit će se bodrost; misao će se zbog tjelesnog truda neprimjetno odvojiti od predmeta koji izazivaju tjeskobu, a to je već od velikog značaja u stanju čamotinje.“ Zašto molitva predstavlja najefikasnije sredstvo protiv čamotinje? Iz više razloga. Kao prvo, kada se za vrijeme tih stanja molimo, samim tim se borimo protiv demona koji nas pokušava oboriti u to stanje. Zli duh to radi da bismo upali u očajanje i otpali od Boga, to je njegova namjera; kada se obraćamo molitvom Bogu, mi razaramo lukavstva neprijatelja, pokazujući da nismo upali u njegovu zamku, nismo mu se predali već, naprotiv, njegove spletke koristimo kao povod da još više osnažimo vezu s Bogom koju je demon pokušao pokidati. 

I na kraju najvažnije – molitva pomaže jer predstavlja obraćanje Bogu, koji jedini može istinski pomoći u svakom, čak i najbezizlaznijem položaju, koji je moćan darovati istinsku utjehu i radost, slobodu od teškog stanja. U nevoljama i iskušenjima nam Gospodin pomaže. On nas ne oslobađa od njih, već nam daruje snagu da ih lako izdržimo, čak i ne primijetimo. Ako budemo s Kristom i u Kristu, nikakva žalost nas neće uznemiriti, već će radost ispunjavati naše srce, tako da ćemo se i tijekom žalosti i u vrijeme iskušenja radovati“ (sv. Nikon Optinski). 

Sv. Tihon Zadonski objašnjava da iskušenje ovom napašću čini kršćanina opreznijim i iskusnijim u duhovnom životu. I „što se više produži“ takvo iskušenje „to više koristi ima za dušu“.