POTRESNO Ovom se vjerniku ukazala Mala Terezija i poručila mu ovo
Marcel Nguyễn Tân Văn rođen je 1928. godine u malom selu u sjevernom Vijetnamu. Selo je bilo pretežno katoličko, a njegova majka bila je ne samo iznimno pobožna žena nego i vrlo dobro poučena u istinama katoličke vjere.
Kada je Marcel imao tek tri godine, već je bilo očito da u njemu raste snažna vjera. Počeo je majci govoriti da želi postati svetac, a ona se pobrinula da ga pouči svemu što je mogla.
Marcel je ubrzo zavolio krunicu i sve se više vezao uz Blaženu Djevicu Mariju. Ljubav prema Isusu ispunila ga je željom da primi prvu svetu pričest. Njegova je majka o tome razgovarala sa župnikom, a svećenik mu je dopustio da započne pripravu. Tako je Marcel sa samo šest godina, mnogo prije uobičajene dobi, primio prvu svetu pričest.
U njemu se također sve više budila želja za redovničkim životom. Župnik i majka pobrinuli su se da Marcel ode u Hữu-Băng, gdje se nalazio mali samostan. Ondje ga je otac Joseph Nhã primio u malo sjemenište. Marcel je, zajedno s drugim dječacima, postao kandidat za svećeništvo, a poučavali su ih stariji mladići u samostanu.
U početku je Marcel bio prepun oduševljenja zbog novoga života. Pripremao se za svećeništvo – a što bi moglo biti ljepše?
Ali tada je na površinu izašao jedan od velikih ljudskih grijeha: zavist.
Marcel je bio dobar učenik, marljivo je radio, izvršavao svoje dužnosti te bio ljubazan i velikodušan. Župnik ga je često isticao kao primjer koji bi drugi dječaci trebali slijediti.
No upravo je Marcelovo dobro ponašanje počelo razotkrivati nemarno, nepošteno, pa čak i razuzdano ponašanje nekih starijih dječaka. Učenici koji su bili zaduženi za vjeronauk zbog toga su postali ljubomorni na Marcela.
Jedan od njih, učitelj Vinh, bio je predvodnik tih napada. Počeo je zahtijevati da mu Marcel dopusti da ga tuče prije nego što primi svetu pričest. Uskraćivao mu je hranu, oduzeo mu krunicu i činio protiv njega različite okrutne i gotovo demonske postupke.
Marcel je nekoliko puta pobjegao tražeći bolje okruženje. Učitelj Vinh naposljetku je razotkriven i izbačen iz samostana. Sam Marcel napustio je samostan tijekom božićnog vremena 1941. godine.
Teške kušnje
Marcelov je život dodatno otežala velika nevolja. Dva su ciklona uništila selo njegove obitelji i dovela ih do krajnjeg siromaštva.
Njegov otac, shrvan očajem, počeo je piti i kockati.
Potom je njegov stariji brat Liet oslijepio.
Marcelova se obitelj okrenula protiv njega zato što je napustio samostan. Njegova ga je sestra čak optužila da je upravo njegov „neuspjeh” kriv za nesreće koje su zadesile obitelj.
Marcel je napustio dom i neko vrijeme živio kao beskućnik, proseći hranu.
Kasnije se vratio kući, ali ga je majka ponovno poslala u samostan. Vratio se, no nakon samo dva mjeseca ponovno je otišao.
Susret sa svetom Terezijom od Djeteta Isusa
Godine 1942. Marcelov se život počeo mijenjati.
Jedan mu je prijatelj pomogao da bude primljen u sjemenište u Lạng Sơn. Međutim, šest mjeseci poslije sjemenište je zatvoreno, a Marcel je primljen u župu svete Terezije od Djeteta Isusa u Quảng Uyênu. Župom su upravljala dvojica dominikanskih svećenika.
Jednoga dana Marcel se našao pokraj stola prekrivenog knjigama. Zamolio je Boga da mu pomogne pronaći dobru knjigu za čitanje.
Zatvorio je oči, pružio ruku prema hrpi knjiga i nasumce izvukao jednu.
Bila je to knjiga „Povijest jedne duše”, autobiografija svete Terezije od Djeteta Isusa.
Nikada prije nije čuo za nju.
Ali njegov će se život upravo tada zauvijek promijeniti.
Marcel je počeo čitati „Povijest jedne duše”.
I počeo je plakati.
Jednostavnost Terezijine ljubavi prema Isusu duboko ga je dirnula. Od toga trenutka njegova pobožnost prema svetoj Tereziji počela je snažno rasti.
„Mali brat” svete Terezije
Prema Marcelovim svjedočanstvima, „Mali Cvijet” ukazivala mu se mnogo puta. Postala mu je učiteljica i stalna družica, a nazivala ga je svojim „malim bratom”.
Rekla mu je da nikada neće postati svećenik, nego da treba postati „skriveni apostol Ljubavi”.
Njegova bi zadaća bila pružati duhovnu potporu misionarskim svećenicima.
Terezija mu je govorila da će postati „srce svećenikâ”.
Marcel je tako otkrivao da Bog njegov život ne vodi putem koji je on prvotno zamišljao. Želio je postati svećenik, ali Bog ga je pozvao na drukčiji oblik služenja – skriven, ponizan i potpuno predan ljubavi.
Povratak u komunistički Sjeverni Vijetnam
Nakon poraza Francuske kod Điện Biên Phủa, brat Marcel dragovoljno je otišao u tada već komunistički Sjeverni Vijetnam.
Ondje je uhićen 7. srpnja 1955. godine.
U zatvoru je proveo posljednje godine svojega života.
Umro je 10. srpnja 1959. godine, u dobi od samo 31 godine.
Nedvojbeno je vjerovao da ga njegova „velika sestra” Terezija čeka raširenih ruku.
Marcel Nguyễn Tân Văn proglašen je slugom Božjim 1997. godine, a proces za njegovo proglašenje blaženim i dalje traje.
Njegova poruka
Marcelov je život snažan podsjetnik da svetost ne znači nužno učiniti nešto veliko i vidljivo.
Ponekad je svetost upravo u tome da ljubimo Isusa u skrovitosti, prihvaćamo ono što nam Bog šalje i ostajemo mu vjerni čak i kada ne razumijemo zašto nam je život krenuo određenim putem.
Marcel je želio biti svećenik.
Bog ga je pozvao da bude nešto drugo.
I Marcel je prihvatio.
Prijevod: M. Đ.
Izvor: Fear Not MB
