Ovaj je biskup bio preteča influencera
S pločom za pisanje, briljantnim smislom za humor i publikom od 30 milijuna, budući svetac znao je kako natjerati ljude da slušaju.
Mnogo prije nego što su se katolički influenceri morali brinuti o algoritmima, broju pratitelja ili gleda li itko zapravo video koji su izrađivali tri sata, Fulton Sheen je prilično dobro riješio problem. Na vrhuncu slave, procijenjenih 30 milijuna ljudi tjedno je gledalo katoličkog biskupa kako govori o vjeri na televiziji.
Istina, nije se morao boriti s plesovima na TikToku ili se sjetiti snimati vertikalno, ali fascinantno je osvrnuti se na čovjeka koji je razumio nešto o prenošenju vjere što se čini nevjerojatno modernim.
I zapravo, kada bolje pogledate njegova postignuća, njegov odabrani medij doista je bio moderan. Kada je Život vrijedan življenja započeo 1952. godine, televizija je još uvijek pronalazila svoje mjesto u američkim domovima. U ovu uzbudljivu novu tehnologiju ušao je biskup u punoj svećeničkoj odjeći, naoružan s tek nešto više od ploče, divno izražajnog lica i izvanredne sposobnosti da izravno razgovara s osobom koja sjedi kod kuće. Nekako je to spektakularno dobro funkcioniralo.
Biskup u udarnom terminu
Sheen nije bio stranac emitiranju. Prije pojavljivanja na ekranima, već je proveo više od dva desetljeća u radijskoj emisiji The Catholic Hour , ali televizija je omogućila publici da glasu da lice i pretvorila ga u nešto što se približava slavnoj osobi.
Život vrijedan življenja na kraju je privukao publiku procijenjenu na impresivnih 30 milijuna tjedno, prema podacima Katoličkog sveučilišta Amerike. Štoviše, nadbiskup Sheen nije bio skriven u nekom opskurnom vremenskom terminu; natjecao se za gledatelje u udarnom terminu, u eri ispunjenoj velikim zabavljačima. I kakav je posao obavio!
Godine 1953. biskup je osvojio nagradu Emmy, održavši govor prihvaćanja nagrade koji je sadržavao jednu rečenicu koju bi moderni menadžeri društvenih mreža vjerojatno i sami prihvatili. Sheen je zahvalio svojoj četvorici pisaca: „Mateju, Marku, Luki i Ivanu.“
Naravno, bilo je smiješno i neočekivano, ali je također dosta govorilo o tome zašto je njegova komunikacija funkcionirala. Sheen je prihvatio televiziju i razumio kako maksimalno iskoristiti ovaj relativno novi medij, ali nikada nije izgubio iz vida zašto je uopće tu: podijeliti Evanđelje sa što više ljudi.
Koristio je priče, humor, kazališni tempo i onu poznatu ploču, ali postojalo je još nešto što je pomagalo objasniti njegovu privlačnost. Za biskupa koji govori iz televizijskog studija, Sheen je bio izvanredno osjetljiv na obične brige ljudi koji su gledali kod kuće. O braku, usamljenosti, tjeskobi, patnji i društvenim pitanjima svog vremena govorio je s empatijom i razumijevanjem koje bi moglo iznenaditi one koji očekuju da će svećenik biti donekle udaljen od svakodnevnog života.
Sat koji nitko nije gledao
Ipak, možda najzanimljiviji dio Sheenove izvanredne medijske karijere dogodio se daleko od kamera.
Na dan svog ređenja 1919. godine, donio je odluku da će svaki dan provoditi jedan neprekidni sat u prisutnosti Presvetog Oltarskog Sakramenta. To je činio tijekom cijelog svog svećeništva. Ali to je također značilo da je iza biskupa koji se obraćao milijunima bio svećenik koji je svaki dan provodio sat vremena u tišini pred Kristom.
Zanimljivo je da Sheen nije smatrao ta dva života odvojenima. Upravo suprotno. Njegov Sveti sat postao je ono što je nazvao „Sat koji mi uljepšava dan“ i vjerovao je da je to izvor iz kojeg su proizašle njegove propovijedi, pisanje i ideje.
Sam Sheen bio je divno iskren o činjenici da čak ni dnevni Sveti sat ne donosi uvijek sat uzvišene kontemplacije. Tijekom posjeta crkvi Saint-Roch u Parizu, smjestio se da se pomoli i odmah zaspao, probudivši se točno sat vremena kasnije. Nesiguran je li ispunio obećanje, zamišljao je svog anđela čuvara kako mu ukazuje da su i apostoli proveli svoj prvi Sveti sat spavajući - prije nego što je dodao da ne bi trebao steći naviku slijediti njihov primjer.
To je prekrasan uvid u humor koji je Sheena učinio tako privlačnim na ekranu, ali i u duhovnu disciplinu koja nije ovisila o tome da sve ide savršeno. Više od 60 godina, bilo da je bio inspiriran, rastresen ili očito čvrsto zaspao u pariškoj crkvi, stalno se pojavljivao.
Utjecaj bez influencera
Danas utjecaj dolazi s brojkama: pratiteljima, lajkovima, pregledima, dijeljenjima i angažmanom. Sheen je imao ekvivalent iz 1950-ih u izvanrednim količinama, no čini se da mu je brojka bila najvažnija jedan: sat koji je svaki dan provodio pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
To ne znači da bi katolici trebali napustiti Instagram zbog sat vremena klanjanja i očekivati da će izaći s viralnim videom. Sheen je bio iznimno inteligentan, visoko obrazovan, karizmatičan i izuzetno vješt u onome što je radio. Njegov uspjeh zahtijevao je vještinu kao i vjeru.
Možda je to ono što ga čini tako zanimljivom figurom za svakoga tko danas pokušava komunicirati kršćanstvo. Prihvatio je najnoviju tehnologiju koja mu je bila dostupna, naučio je briljantno koristiti i nije se nimalo bojao zabavljati ljude usput. Pa ipak, popularnost nije bila ono čemu je težio; bila je posljedica toga što je bio vrlo dobar u komuniciranju nečega u što je istinski vjerovao.
A u srži svega bila je vjera koja je njegovu izvanrednom talentu dala svrhu. Prije nego što je pokušao donijeti Krista milijunima ljudi, Fulton Sheen se pobrinuo da sam provede sat vremena s Njim.
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
