IZNENADNA SMRT Umro u 46. godini, ostavio trag i postao veliki svetac

Giuseppe Moscati bio je sedmo od devetero djece rođene u aristokratskoj obitelji. Zbog očeve službe suca obitelj se nastanila u Napulju. Očekivalo se da će Giuseppe, poput svojega oca, studirati pravo, no on se ipak odlučio za medicinu. Ta je odluka bila povezana s događajem iz 1893. godine, kada je njegov stariji brat Alberto, koji je bio poručnik, pao s konja i zadobio ozljedu glave. Giuseppe je godinama pomagao u skrbi za svojega ozlijeđenog brata. To ga je potaknulo na razmišljanje o ponekad ograničenoj učinkovitosti ljudskih lijekova i utješnoj snazi vjere.

Godine 1903. diplomirao je na Sveučilištu u Napulju i započeo raditi u tome gradu. Tijekom svoje karijere pokazao je iznimnu sposobnost u dijagnosticiranju bolesti svojih pacijenata. Giuseppe je svoju liječničku službu smatrao oblikom laičkog apostolata, odnosno služenjem ljudima koji trpe. Svoje je pacijente, osobito one koji su se trebali podvrgnuti kirurškom zahvatu, poticao na primanje sakramenata. Siromašne je pacijente liječio besplatno, a često bi nekome prilikom odlaska kući dao omotnicu u kojoj se, uz recept, nalazio i novac.

Kada je u travnju 1906. godine eruptirao Vezuv, Giuseppe je dragovoljno pomogao u evakuaciji doma za nemoćne osobe koji se nalazio na ugroženom području. Tijekom epidemije kolere 1911. godine liječio je mnoge oboljele, a za vrijeme Prvoga svjetskog rata liječio je približno 3000 vojnika.

„Sveti liječnik iz Napulja“, kako su ga nazivali, nastojao je pridonijeti i unapređenju liječničke profesije. Otvoreno se protivio nepravednim praksama nepotizma i podmićivanja koje su u to vrijeme često utjecale na imenovanja na službene položaje.

Jednoga utorka 1927. godine Giuseppe Moscati otišao je na misu i primio svetu pričest, kao što je činio svakoga dana, a zatim je obišao bolnicu i svoje pacijente. Nakon objeda osjetio je umor, legao i mirno preminuo. Imao je 46 godina.

Čudo koje je bilo priznato za njegovu kanonizaciju bilo je neobjašnjivo ozdravljenje mladića koji je umirao od leukemije. Njegova je majka usnula liječnika u bijeloj kuti, a prepoznala ga je kada joj je njezin svećenik pokazao fotografiju blaženoga Giuseppea. Po njegovu zagovoru njezin je sin ozdravio i vratio se na posao kao radnik u željezari. Mladić, Giuseppe Fusco, nazočio je obredu kanonizacije te je Papi darovao željezni prikaz Kristova lica koji je sam izradio od kovanoga željeza.

Giuseppe Moscati proglašen je blaženim 1975. godine, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 25. listopada 1987. godine.

Izvor: icdln.ie

Prijevod: M. Đ.