Ovako je nadbiskup Stepinac govorio o marksizmu
Prema marksističkom socijalizmu, organizacija današnjeg gospodarskog života temelji se na temeljnim načelima kapitalizma, tj. na pravu privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i na pravu slobodnog traženja osobne dobiti. A to je, kaže on, potpuno pogrešno, jer takva prava ne postoje. Zato njihova primjena nužno vodi s jedne strane do hiperprodukcije, a s druge strane do nemogućnosti reguliranja potrošnje. Stoga, prema doktrini marksizma, nema drugog lijeka nego uvesti kolektivno vlasništvo umjesto privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. I kao što je u sustavu ekonomskog liberalizma pojedinac iznad kolektiva, njegov interes uvijek mora prevladati, i obrnuto, u sustavu marksističkog socijalizma kolektiv je uvijek iznad pojedinca i njegov interes uvijek će biti iznad interesa pojedinca, pa će odmah sve biti u redu.
Da se Katolička Crkva ne može složiti s ovim stajalištem, jasno se vidi iz enciklike Lava XIII. »Rerum novarum« i Pia XI. »Quadragesimo anno.« Svi prigovori koje marksistički socijalizam upućuje na adresu kapitalističkog društvenog poretka nisu bez osnova. Međutim, zloupotrebe ne okončavaju pravo na privatno vlasništvo i težnju za osobnom koristi, sve dok je to u granicama pravde. Konačno, faktor proizvodnje nije ni samo kapital, ni samo rad, već rad i kapital zajedno. A marksistički socijalizam temelji se na jednom lažnom načelu, tj. da je rad jedini stvaratelj vrijednosti i bogatstva. Nije istina ni da on tvrdi da je težnja za osobnom koristi kao takva uzrok sadašnje teške ekonomske situacije u svijetu. Dakle, sustav marksističkog socijalizma, želeći osloboditi radnika, bacio ga je u još gori jaram. Neću ulaziti u detalje, već ću samo navesti koji je glavni razlog zašto Crkva odbacuje oba sustava kao pogubna za ljudsko društvo i društveni poredak.
Zašto Crkva odbacuje te sustave?
I ekonomski liberalizam i marksistički socijalizam lišili su čovjeka njegove ljudske vrijednosti i dostojanstva i degradirali ga na razinu puke robe. Niti jedan od njih u tome ne vidi ništa drugo, nego jednostavno radnu snagu određenog kapaciteta sposobnog za proizvodnju i određeni faktor potrošnje. Ono što zanima ekonomski liberalizam ili marksistički socijalizam nije ni ljudska duša, ni ljudska savjest, ni njegove duhovne potrebe, potrebe duha i srca, niti konkretno čovjek kao takav. Ne! Sve to, ako čovjek nije stroj ili životinja za rad, ne ulazi u obzir ni s jednim sustavom. Oni se brinu samo za proizvodnju i potrošnju, za uvoz i izvoz, ili ako hoćete za skup ekonomskih aktivnosti, koje se odvijaju po zakonima potpuno neovisnim o slobodnoj ljudskoj volji. Oba su materijalistička do srži, a njihova glavna svrha i cilj je uživati u ovom svijetu. I u tu svrhu, oba su spremna progutati i žrtvovati milijune ljudskih života, poput života zečeva, poput starog Moloha. I zato su oba bezosjećajna, nemoćna i nesposobna riješiti problem obnove društvenog poretka.
Naime, cijelo ljudsko biće mu govori da nije isto što i životinja. Cijelo njegovo biće daje mu veličinu do koje ga je Bog uzdigao, kada ga je stvorio i učinio gospodarom svega vidljivog stvorenja. »Minuisti eum paulo minus ab angelis! - Stvorio si ga, Gospodine, malo manjim od anđela!« I taj čovjek se nikada neće pomiriti s padom na razinu obične životinje ili roba, kako to želi ekonomski liberalizam ili marksistički socijalizam. Zato smo, uvjereni, prije ili kasnije taj će se čovjek prikloniti zlatnoj sredini, koju uči Katolička Crkva u vezi društvenog poretka i njegove obnove.
Izvor: stepinac.zg-nadbiskupija.hr
