OPASNO Tarot karte i proricanje sudbine

„Ne dopusti da vračara živi“, zapovijedao je starozavjetni zakon, stavljajući grijeh proricanja u ravan s bestijalnošću i idolopoklonstvom te definirajući istu kaznu za njega – smrt (usp. Izl 22, 18–20). Za Židove koji su živjeli okruženi poganskim narodima, održavanje vjere u jednoga istinskog Boga bilo je ključno. Iz Tore (Petoknjižja) znamo da su pogani, uz magiju, koristili razne oblike proricanja, od kojih su mnogi bili izuzetno odbojni. To je uključivalo proricanje ispitivanjem jetre žrtvenih životinja, nekromanciju – ispitivanje mrtvih radi saznanja budućnosti te komunikaciju s duhovnim svijetom tijekom proročkog transa. Danas je većina takvih proricanja stvar prošlosti, sačuvana samo kod nekoliko naroda. Proricanje koje ne zahtijeva žrtvu ostaje u životima civiliziranih ljudi.

Čitanje tarot karata posebno je popularno među našim suvremenicima. Ti praktičari sada svoj zanat nazivaju analizom, a sebe nazivaju gotovo znanstvenim izrazom “tarot čitači”. Za razliku od tradicionalnih čitača karata, oni koriste termine iz psihologije – “arhetip”, “nesvjesno” – kao i specijalizirane koncepte poput “arkane”, “signifikatora” i drugih. Ali njihovo prikrivanje terminologijom ne mijenja bit stvari; nema tu nikakve znanosti.

Jung i Balthasar

Kako bi svom radu dali kredibilitet, tarot tumači se vole isticati autoritetom psihologa Carla Junga i teologa Hansa Ursa von Balthasara (u manjoj mjeri). Tvrde da su ovi eminentni znanstvenici smatrali korištenje tarot karata normalnom praksom. Iako je Jung vrlo malo pisao o tarot kartama, ostatak su popunili njegovi izravni i neizravni sljedbenici (Marie-Louise von Franz, Sally Nichols, Arthur Rosengarten). Tarot smatraju alatom za samospoznaju i rješavanje psiholoških problema. Ovo je prilično složena i nekonvencionalna metoda psihološke pomoći i čini se malo vjerojatnim da bi je čak i “certificirani” tarot tumači (kojih postoji vojska, ili čak legija) savladali. Nadalje, zahtjevi ljudi koji se konzultiraju s tarot tumačima odnose se na najobičnija pitanja – posao, odnose, novac – drugim riječima, žele zaviriti u budućnost i koristiti karte kako bi odabrali najpovoljniju opciju. A ako osoba ima psiholoških problema, onda ide psihologu, a ne tarot tumaču.

Što se tiče katoličkog teologa Balthasara – a pogovor knjige „Meditacije o tarotu“ pripisuje se njemu – dovoljno je citirati kratki ulomak iz njegovog pogovora:

„Pjesnici, umjetnici i teolozi bili su oduševljeni i zadivljeni Hermesovim učenjima i drugim izvorima poganske mudrosti koji su sijali božansko svjetlo te su to stavili u središte kršćanske vjere.“

Ovo je divlji sinkretizam i odmah se postavlja pitanje: je li autor citiranih redaka kršćanin, budući da u središte kršćanske vjere stavlja pogansku mudrost i okultno znanje? I isplati li se citirati ovaj “autoritet”?

Ždrijeb

Ali stvar ne završava samo s Balthasarom. Neki sljedbenici ovog sustava proricanja pokušavaju opravdati upotrebu tarota u kršćanstvu i tvrde da proricanje sudbine postoji i u Crkvi (!). Navode Djela apostolska, odlomak u kojem je jedanaest apostola ždrijebom izabralo Matiju da zamijeni otpadnika Judu. Ždrijeb je, doista, postojao u životu drevnog Izraela. Ova metoda korištena je za podjelu osvojenog Kanaana među izraelskim plemenima, pod Davidom su pomoću nje redovi službe raspoređeni između svećenika i levita, a sporovi su riješeni. Ali izbor dvanaestog apostola dogodio se prije Silaska Duha Svetoga, tijekom prijelaznog razdoblja.

„Ždrijeb je bačen prije Pedesetnice, kada Duh Utješitelj još nije sišao u sili. Nakon silaska Duha Svetoga, odabiri su izvršeni objavom i polaganjem ruku“, piše sv. Efrem Sirski.

„Ždrijeb je prestao kada je počeo djelovati jasan izbor Duha“, dodaje sv. Filaret (Drozdov).

U novozavjetnim vremenima, ždrijeb se povremeno koristio za biranje poglavara određene mjesne Crkve, ali se ne može usporediti s proricanjem sudbine koje provode za svoje klijente tarot tumači. U prvom slučaju, svećenstvo i monasi su pristupali ždrijebu nakon intenzivnog posta i molitve, želeći ispuniti Božju volju. U drugom, ljudi koji žele riješiti svakodnevne i materijalne probleme pribjegavaju ždrijebu bez ikakve molitvene ili asketske pripreme, uz pomoć tarot tumača i drugih “stručnjaka”.

Naravno, da bi se kritizirale tarot karte, nema potrebe zalaziti u sustav ili analizirati magične arkane. Postoje brojni vlasnički špilovi, a značenja identičnih karata mogu se značajno razlikovati. Naprimjer, Rider-Waiteov tarot špil, jedan od najraširenijih, pojavio se početkom 20. stoljeća. Međutim, samo 30 godina kasnije, Crowley, član istog mističnog reda Zlatne zore kao i Waite, stvorio je vlastiti špil – Thoth Tarot. U njemu je promijenio imena mnogih karata, a s promjenom imena promijenila su se i njihova značenja. Špil koji čitač tarota odabere i kako tumači izvučenu kartu – a tumačenje karata nudi vrlo široko polje za maštu – odredit će ishod “predviđanja”.

Stoga bi tarot trebalo razmatrati uz ostale oblike proricanja sudbine, budući da su principi koji leže u osnovi ovih sustava proricanja vrlo slični. Prvo razmotrimo situacije u kojima se nalaze klijenti čitača tarota iz psihološke perspektive.

Psihološki učinci

Prvo s čime se osoba susreće prilikom konzultacija s tarot tumačem jest subjektivni efekt potvrde. Ovaj efekt, također poznat kao Barnumov efekt, bio je poznat drevnim proricateljima, a poznat je i psiholozima i modernim gatarima. Klijent očekuje personaliziranu prognozu, a kada primi generalizirane informacije o sebi, visoko ocjenjuje njihovu točnost. Naprimjer, osoba čuje frazu: “Imaš mnogo skrivenih potencijala koje još nisi ostvario.” Naravno, slaže se. Činjenica je da su mnoge osobine ličnosti prisutne u različitim stupnjevima kod svakoga, a opis osobe ispada prilično točan. A tarot tumači često koriste takve općenite izjave.

Osoba će primijeniti predviđanje na vlastitu situaciju. To pokreće Pigmalionov efekt ili samoispunjavajuće proročanstvo – kada vjerovanje u određeni ishod neizravno povećava vjerojatnost tog ishoda. Gatari, ako ne programiraju, onda barem pripremaju osobu i stavljaju je u iščekivanje željenog ishoda.

Ako se osoba više puta konzultirala s gatarom, pamtit će samo predviđanja koja su se ostvarila. Tako funkcionira selektivna percepcija; u kontekstu proricanja sudbine, to znači da se osoba usredotočuje na predviđanja koja su se ostvarila i ignorira ona koja se nisu. To znači da će se ponovno konzultirati s gatarom.

Psiholozi dovoljno detaljno analiziraju i razotkrivaju bit proricanja sudbine, ali se ne dotiču vrlo važne teme – religije.

Religijski aspekt zabrane proricanja sudbine

Jasno je da svatko tko povjerava svoj život kartama i gatarima ne vjeruje Bogu. Štoviše, gubi Božju zaštitu, dobrovoljno se predajući silama ovoga svijeta.

„Ali ako obraćaš pažnju na proricanje sudbine, bit ćeš nedostojan Božje naklonosti i milosrđa, i time ćeš sebi pripremiti brojne nesreće“, upozorava sv. Ivan Zlatousti.

Crkva je oduvijek imala izrazito negativan stav prema proricanju sudbine, jer ono dovodi u pitanje Bogom danu slobodnu volju te stoga oslobađa čovjeka odgovornosti za njegove postupke.

Crkvene zabrane proricanja sudbine vrlo su stroge; kanoni (crkveni zakoni) nalažu da se oni koji se obrate proricateljima sudbine isključuju od pričesti na 6 godina.

„Oni koji se obraćaju gatarima ili takozvanim stotnicima i sličnima, kako bi im se otkrilo sve što žele znati, podliježu šestogodišnjoj epitimiji (pokori)…“, navodi se u 61. kanonu Trulskog sabora.

A 3. kanon sv. Grgura Niskog izopćuje takvu osobu iz Crkve doživotno! Takva duga pokora ima duboku osnovu. Crkva vjeruje da su gatari pod kontrolom mračnih sila, a svatko tko se savjetuje s gatarom također je pod kontrolom tih sila. Kršćanin jednostavno nema pravo činiti takvo što; to je izravna izdaja Boga.

Moglo bi se pitati: je li prevarant koji se predstavlja kao gatar u kontaktu sa zlim duhovima? Možda jednostavno iznuđuje novac od klijenata? Takav gatar očito radi za duhove prijevare i laži, a čitatelj dobro zna tko je Otac laži.

Stoga se ni pod kojim okolnostima ne treba obraćati gatarima. Čak i jednostavna znatiželja može dovesti do svakakvih nesreća.

Izvor: orthodoxhr.com