ISKUSTVO PSIHOTERAPEUTA: Supružnici žele mijenjati jedno drugo, a tajna je u ovome

Godinama sam savjetovao bračne parove i istodobno prolazio kroz vlastiti brak te sam naučio da uspješan odnos koji je Bogu na čast nije samo pitanje ljubavi i povezanosti — nego i postavljanja zdravih granica. U početku sam mislio da granice znače podizanje zidova kako bih kontrolirao ili promijenio ponašanje svoje supruge. Kada bi me nešto što je učinila uznemirilo, ukazao bih joj na to i očekivao da se prilagodi.

No takvi su razgovori često ostavljali oboje frustriranima, a ja sam se osjećao nemoćno. Tek kada sam dublje proučio Sveto pismo i razmišljao o Božjem naumu, shvatio sam da granice nisu sredstvo kontrole. Granice trebaju častiti Boga, štititi brak i čuvati moje srce otvorenim prema supruzi.

Pogrešno shvaćanje granica

Nekada sam mislio da je granica način da spriječim suprugu da učini nešto što mi se ne sviđa — gotovo kao pravilo kojim bih je prisilio na promjenu. No takav je pristup dovodio do napetosti. Ako bih uspio promijeniti njezino ponašanje, postao bih kontrolirajući, a to nije pravedno. Bog nama ne manipulira; daje nam slobodnu volju da biramo, čak i kada loše izaberemo (Pnz 30,19: „Stavljam pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Zato izaberi život.”).

Granice u braku nisu sredstvo za kontroliranje supružnika — one su način da preuzmemo odgovornost za vlastito srce, da ga sačuvamo otvorenim prema Bogu i, kada je to moguće, prema supružniku.

Naše teškoće na početku

Jedne sam večeri pokušao razgovarati sa suprugom o nečemu što je učinila, a što me povrijedilo. Rekao sam: „Ovo mi se ne sviđa. Možeš li to učiniti drukčije?”

Umjesto povezivanja naišao sam na otpor. Ona se osjećala osuđivano, a ja sam se osjećao zanemareno. Situacija je eskalirala sve dok nije otišla, a ja sam ostao bijesan i mislio: „Nije joj stalo do mene ni do našega braka.”

Osjećao sam se nemoćno, kao da ona ima svu kontrolu. No u molitvi mi je Bog pokazao da sam sam sebi oduzimao moć očekujući od nje da popravi moje osjećaje. Usredotočio sam se na njezine postupke, umjesto na svoju odgovornost da se brinem o vlastitom srcu. Taj je trenutak sve promijenio.

Shvatio sam da granica koja je usmjerena na Krista mora biti ukorijenjena u ljubavi i odgovornosti te odražavati Božji karakter (Gal 5,22-23: „Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.”).

Evo pet praktičnih koraka za postavljanje granica koje mogu ojačati vaš brak.

1. Prepoznajte za što ste odgovorni

Vi ste odgovorni za svoje srce, a ne za ponašanje svojega supružnika. Kada bi me postupci moje supruge uznemirili, moj je prvi poriv bio zahtijevati promjenu. No Prva poslanica Korinćanima podsjeća nas:

„Tijelo je vaše hram Duha Svetoga… Ne pripadate sebi, jer ste kupljeni otkupninom” (1 Kor 6,19-20).

Odgovoran sam za to da svoje srce čuvam otvorenim prema Bogu. Ako zbog njezina ponašanja zatvorim svoje srce, trebam nešto poduzeti — ne zato da bih nju kontrolirao, nego da bih se pobrinuo za sebe.

2. Uputite molbu, a ne zahtjev

Započnite molbom, prihvaćajući da je „ne” prihvatljiv odgovor. Ako moja supruga povisi glas, mogu reći: „Možeš li, molim te, govoriti tiše kako bih mogao ostati uključen u razgovor?”

Time poštujem njezinu slobodnu volju, a istodobno izražavam ono što mi je potrebno. Molba nije zahtjev — zahtjevi stvaraju ogorčenost, dok molbe otvaraju prostor za suradnju.

Kao što kaže Poslanica Filipljanima:

„U poniznosti smatrajte jedni druge većima od sebe! Ne gledajte samo na vlastitu korist nego i na korist drugih” (Fil 2,3-4).

3. Imajte plan za slučaj da molba ne bude prihvaćena

Ako moja molba nije uslišana, trebam imati plan kako zaštititi svoje srce a da pritom ne kažnjavam suprugu.

Ako se vikanje nastavi, mogu reći: „Osjećam se preplavljeno i zato ću se nakratko udaljiti.”

Možda ću otići u šetnju ili se u tišini pomoliti. Cilj je ostati povezan s Bogom, a ne manipulirati ponašanjem svoje supruge.

Psalam 62,9 potiče nas:

„Uzdajte se u nj u svako doba, o ljudi, pred njim srca izlijevajte! Bog je naše utočište!”

4. Ponovno se usredotočite na suosjećanje

Kada se udaljim, ponekad mi treba trenutak da se požalim i izrazim svoje nezadovoljstvo. Ali takvo usredotočivanje ne vodi nikamo. Umjesto toga okrećem se Bogu i molim ga da omekša moje srce.

Molim: „Gospodine, pomozi mi otvoriti srce prema tebi.”

Dok se ponovno povezujem s njim, počinjem osjećati suosjećanje prema svojoj supruzi, prisjećajući se da njezino ponašanje vjerojatno proizlazi iz njezine vlastite povrijeđenosti.

Poslanica Kološanima potiče nas:

„Zaodjenite se dakle — kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni — u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost; podnosite jedni druge i opraštajte jedni drugima” (Kol 3,12-13).

Suosjećanje ponovno otvara moje srce i tako ponovno omogućuje povezanost.

5. Stvorite sigurnost za oboje

Prave granice stvaraju siguran prostor u kojem oba supružnika mogu biti ranjiva i iskrena. Moja se supruga neće osjećati sigurnom da ostane u odnosu ako ne zna da može reći „ne” bez straha od odmazde.

Shvatio sam da naš brak nisam činio sigurnim kada sam je pratio i pritiskao zahtjevima. Sada se usredotočujem na stvaranje okruženja u kojem se oboje možemo slobodno i iskreno izraziti.

Poslanica Efežanima kaže:

„Istinujući u ljubavi, da poradimo te urastemo u njega koji je Glava, Krist” (Ef 4,15).

Sigurnost potiče povjerenje, a povjerenje gradi bliskost.

Nastaviti put u vjeri

Postavljanje granica usmjerenih na Krista promijenilo je način na koji pristupam svojem braku. Umjesto da pokušavam promijeniti svoju suprugu, usredotočujem se na to da odgovorno čuvam svoje srce i da ga održim otvorenim prema Bogu i, kada je to moguće, prema njoj.

Riječ je o stvaranju prostora u kojem mogu rasti ljubav i sloboda.

Ne morate kontrolirati svojega supružnika da biste imali zdrav brak. Potrebno je preuzeti odgovornost za sebe i ostatak povjeriti Bogu.

Izvor: klove.com

Prijevod: M. Đ.