Mogu li milenijalci biti generacije heroja?

Prema generacijskoj teoriji Straussa i Howea, milenijalci (1982.–2004.) naša su najnovija generacija heroja. Zbog toga su bili izloženi brojnim kritikama jer, prema mnogim kolumnistima, javnim intelektualcima i sociolozima, današnji mladi milenijalci ne pokazuju osobine koje bismo očekivali od generacije heroja. Međutim, Howe bi tvrdio da je prerano prosuđivati hoće li milenijalci doista slijediti arhetip heroja. Prije Velike depresije i Drugoga svjetskog rata nitko nije smatrao da je tadašnja mlada generacija GI-ja nešto posebno, niti je itko mogao pretpostaviti da ćemo je poslije poštovati onako kako je danas poštujemo.

Što pomnije promatrate tu generaciju, to se ta tvrdnja čini manje nategnutom. Milenijalci imaju slabosti, kao i svaka druga generacija, ali već pokazuju neke klasične osobine generacije heroja: prijateljski su raspoloženi, staloženi i pragmatični; dobro se slažu i s mlađim vršnjacima i sa starijim odraslima; izrazito su usmjereni na vršnjake i skloni timskom radu. Iznenađujuće su zdravi: zapravo konzumiraju manje droga od prethodnih generacija.

Milenijalci su također samouvjereni i ambiciozni u postavljanju ciljeva te ostaju optimistični unatoč nepovoljnim gospodarskim okolnostima. Čak i u godinama nakon recesije 2008. godine, devet od deset ispitanika i dalje je govorilo da zarađuju dovoljno novca „da vode život kakav žele ili očekuju da će u budućnosti zarađivati dovoljno za takav život“

Iako se često kaže da su milenijalci „idealisti“, to je možda zapravo projekcija njihovih roditelja iz generacije baby boomera, koji su tu vrijednost pokušavali usaditi svojoj djeci. Iako milenijalci žele smislen posao, više nego pripadnici drugih generacija cijene „financijsku sigurnost“ (a zapravo su štedljiviji od prethodnih generacija). Također pridaju veću važnost braku, roditeljstvu i ulozi vođe u svojoj zajednici nego što su to činili pripadnici generacije baby boomera i Generacije X.

O Strauss-Howeovoj generacijskoj teoriji povijesti moglo bi se reći još mnogo toga. Knjige Generacije i Četvrti preokret imaju svaka oko 500 stranica. U pokušaju da se teorija ukratko predstavi, mnogo je toga moralo biti izostavljeno, a upravo bi ono što je izostavljeno moglo odgovoriti na mnoga pitanja koja su vam se možda pojavila tijekom čitanja ovoga članka.

Ipak, čak i ako odvojite vrijeme za proučavanje obje knjige, otkrit ćete da teorija nije ni približno neprobojna. U njoj se mogu pronaći brojne praznine i iznijeti mnogi prigovori. Nadalje, ako je promatrate isključivo kao vodič za život i povijest, vrlo je lako pretvoriti je u svojevrsnu maglovitu astrologiju, a ne povijesnu ili sociološku teoriju.

Unatoč tim upozorenjima, riječ je o jednoj od onih ideja o kojima se isplati dublje promišljati. Bez obzira na to hoćete li na kraju teoriju u potpunosti prihvatiti, u nekim njezinim dijelovima pronaći istinu, a druge odbaciti, ili je pak u cijelosti odbaciti, vrlo je vjerojatno da će vam promišljanje o njoj pružiti nove uvide u život, povijest i vaše mjesto u njoj. Ona predstavlja fascinantnu prizmu kroz koju možemo promatrati svijet.

Izvor: artofmanliness.com

Prijevod: M. Đ.