IVAN PAVAO I. Misli o brojnim temama
Papa koji je vodio Petrovu lađu svega 33 dana za sobom je ostavio brojne uspomene, jednako kao i misli koje nisu toliko poznate. Donosimo vam ih u nastavku.
„Kada mi netko uputi kompliment, moram se usporediti s malim magarcem koji je nosio Krista na Cvjetnicu. I kažem sebi: Kad bi se to malo stvorenje, čuvši pljesak mnoštva, uzoholilo i počelo – onako magareći kakvo je bilo – klanjati se lijevo i desno zahvaljujući poput primadone, koliko bi smijeha izazvalo! Nemoj i ti činiti isto!”
O kršćanskoj radosti
„Kršćanina bi trebao obilježavati trud da stvari vidi u najboljem svjetlu; ako je istina da riječ Evangelos znači radosna vijest, onda kršćanin znači sretan čovjek, onaj koji širi sreću. ‘Namrgođena lica’, običavao je govoriti sveti Filip Neri, ‘nisu stvorena za veselu kuću raja!’”
O ženama, svećeništvu i majčinstvu
„Nedavno me jedna djevojčica iz petog razreda dovela u neugodnu situaciju izjavivši: ‘Je li pravedno da je Isus ustanovio sedam sakramenata, a ženama je dostupan samo šest?’ Očito je mislila na sveti red, u koji se – prema drevnoj tradiciji – primaju samo muškarci.
Što sam joj mogao odgovoriti? Nakon što sam pogledao oko sebe, rekao sam: ‘U ovoj učionici vidim dječake i djevojčice. Vi dječaci možete pitati: „Je li itko među muškarcima na svijetu bio otac Isusa?”’ Odgovor dječaka bio bi: ‘Ne, jer je sveti Josip bio samo njegov zakonski, odnosno poočimski otac.’
‘Ali vi djevojčice’, nastavio sam, ‘možete pitati: „Je li neka od nas žena bila Isusova majka?”’ A odgovor glasi: ‘Da.’
Tada sam rekao: ‘U pravu ste, ali razmislite o ovome. Ako nijedna žena ne može biti papa, biskup ili svećenik, to je nadoknađeno tisuću puta time što je božansko majčinstvo na izvanredan način uzvisilo i ženu i majčinstvo.’
Moja je mala prosvjednica djelovala uvjereno.”
O činjenici da je papa
„Da mi je netko rekao da ću jednoga dana postati papa, više bih učio.”
O Crkvi, tradiciji i liturgiji
„Crkva, primjerice, želi primijeniti Rosminijev poziv da ‘uzvišeno govorimo o Bogu’ dostojnim liturgijskim slavljima, oslobađajući pojam Boga od obličja u koja ga je, ponekad naivno i karikaturalno, odjenula agrarna i predznanstvena civilizacija.
Ali to je težak posao.
Na desnici viču o bezboštvu i svetogrđu svaki put kada se stari obred zamijeni novim. Na ljevici, pak, novost se bez razlike slavi samo zato što je nova; cijela se građevina prošlosti veselo rastavlja, slike i kipovi šalju se na tavan, idolopoklonstvo i praznovjerje pronalaze se posvuda, pa se čak govori da, kako bi se očuvalo Božje dostojanstvo, o Bogu treba govoriti samo najodabranijim riječima ili da bi zapravo trebalo šutjeti.”
Izvor: goodreads.com
Prijevod: M. Đ.
