ŠTO UČINITI? Sve je više parova koji žive zajedno nevjenčani 

Dana 9. listopada, trećega dana tjednoga susreta u Vatikanu posvećenoga braku i obitelji, katolički biskupi osvrnuli su se na pojavu koja zabrinjava mnoge crkvene poglavare: sve više mladih parova odlučuje se na zajednički život umjesto na sklapanje braka.

„Ne možemo zanemariti činjenicu da broj sklopljenih brakova trenutačno opada diljem svijeta, i građanskih i crkvenih“, rekao je kardinal Kevin Farrell, prefekt Dikasterija za laike, obitelj i život, otvarajući raspravu toga dana.

Kardinal je istaknuo zabrinutost mnogih kršćanskih roditelja čija djeca pate od usamljenosti, i dalje oklijevaju preuzeti trajnu obvezu ili odlučno odbacuju put koji su njihovi roditelji radosno izabrali.

Treći dan susreta, koji se održava od 7. do 14. listopada i okuplja predsjednike biskupskih konferencija iz cijeloga svijeta te poglavare istočnih katoličkih Crkava, bio je posvećen mladima i otkrivanju poziva na brak. Susret je organiziran u povodu desete obljetnice objave pobudnice Amoris laetitia.

Poslušati iskustva parova koji žive zajedno

Pomoćni biskup Stephen Eustace Victor Fernandes iz Mumbaija, jedan od 26 stručnjaka pozvanih na sudjelovanje u raspravama, bio je jedan od dvojice glavnih izlagača na jutarnjem plenarnom zasjedanju 9. listopada.

Biskup Fernandes govorio je o načinima na koje Crkva može pružiti potporu parovima koji žive zajedno, a nisu sklopili brak. Potaknuo je biskupe da izbjegavaju i ravnodušnost i osuđivanje te naglasio važnost slušanja mladih kako bi se razumjeli njihova iskustva i brige.

Prema njegovim riječima, slušanje „omogućuje nam razlikovati odbacivanje braka od straha da predana ljubav koja traje cijeli život više nije moguća“.

Ta je razlika osobito važna za mlade koji su iskusili raspad obitelji, razvod roditelja, nasilje, napuštanje ili neuspjele veze. Njihovo oklijevanje pred brakom može biti posljedica emocionalnih rana, ali i iskrenih sumnja u mogućnost trajne predanosti.

„Prvi je korak upoznati njihovu životnu priču: Zašto su odlučili živjeti zajedno? Čemu se nadaju? S kojim se strahovima ili preprekama suočavaju? Koji su pozitivni elementi već prisutni u njihovu odnosu?“, rekao je biskup Fernandes.

„No praćenje mora uključivati i istinsko razlučivanje. Pitanje nije samo: Kako možemo usmjeriti ovaj par prema braku? Potrebno je zapitati se i jesu li te dvije osobe doista pozvane na brak i jesu li spremne sklopiti doživotni bračni savez. Neke veze izvan braka mogu sadržavati iskrenu ljubav i važne elemente predanosti, ali im ipak mogu nedostajati nužni preduvjeti za zreo bračni savez“, dodao je.

Odgajati u krepostima koje podupiru brak

Biskup Fernandes istaknuo je i važnost odgoja mladih u krepostima koje podupiru bračni život, među kojima su vjernost, odgovornost, čistoća, opraštanje, ustrajnost, velikodušnost i otvorenost životu.

Takav odgoj, objasnio je, uključuje poučavanje mladih komunikacijskim vještinama, rješavanju sukoba, ispričavanju i opraštanju. Istodobno im pomaže razumjeti da ljubav ne ovisi samo o osjećajima, nego i o ponovljenoj odluci da se traži dobro druge osobe.

„Umjesto da kršćanski moral ponajprije predstavljamo kroz zabrane i obveze, trebamo govoriti o ljubavi kao darivanju, slobodi kao samodarivanju, spolnosti kao sposobnosti osobe da ljubi i daruje samu sebe, vjernosti kao temelju povjerenja i stabilnosti te braku kao savezu koji životu može dati smisao“, rekao je.

Svjedočanstvo bračnih parova kao primjer

Nadbiskup Timothy Costelloe iz Pertha u Australiji također se osvrnuo na pitanje zajedničkoga života. Upozorio je da mnogi mladi više ne razumiju ili ne prihvaćaju tradicionalno kršćansko shvaćanje povezanosti spolnosti, braka i rađanja djece.

Istaknuo je utjecaj društvenih mreža, zabavne industrije i internetske kulture, koji često stavljaju osobno ispunjenje i autonomiju ispred trajnosti i žrtve.

„Natječemo se s mnogim drugim shvaćanjima značenja braka“, rekao je.

„Iako mladi parovi koji žive zajedno prije sklapanja braka možda ne dosežu ideal kršćanskoga braka, to ne znači da u njihovim vezama nema ničega dobroga. Prihvaćamo ih u njihovoj trenutačnoj situaciji i pratimo na putu prema potpunijem ostvarenju kršćanskoga ideala“, dodao je nadbiskup Costelloe.

U razgovoru za OSV News nakon jutarnjega zasjedanja nadbiskup Costelloe izjavio je da izrazito sekularizirana kultura Australije Crkvi i dalje otežava dublje uključivanje u živote ljudi.

Preporučio je da župne zajednice pronađu načine kako učiniti svjedočanstvo bračnih parova i obitelji vidljivim te ga isticati i slaviti. Takav bi pristup, smatra, mogao ublažiti strah od trajne obveze i sumnje u postojanost odnosa koje muče mnoge mlade.

„Kako mi je objasnio jedan bračni par, najuvjerljiviji argument u prilog kršćanskom braku obično je svjedočanstvo bračnoga para koji ga dobro živi“, rekao je.

Pratiti bez nametanja vlastita bračnog modela

Među jedanaest bračnih parova iz cijeloga svijeta pozvanih da biskupima iznesu svoja svjedočanstva nalaze se i Charmaine Bernadette Villegas i Eren Lyle Villegas s Filipina. Oni u Rimu djeluju kao misionari u sklopu apostolata Parovi za Krista.

U radu s parovima koji žive u izvanbračnoj zajednici Villegasi nastoje ponuditi primjer kršćanskoga braka, a ne nametati vlastita uvjerenja.

„Ne želimo nametati vlastiti način bračnoga života, nego jednostavno svojim životom svjedočiti ono što vjerujemo da brak jest, nadajući se da će i drugi to prepoznati kao što prepoznajemo mi“, rekao je Eren Lyle Villegas za OSV News.

Charmaine Bernadette Villegas izjavila je da mnogi mladi na Filipinima odgađaju sklapanje braka, umjesto da ga u potpunosti odbacuju. Neki najprije žele izgraditi karijeru, dok se drugi suočavaju s ekonomskim pritiscima i smatraju da prije braka moraju ostvariti financijsku stabilnost.

Supružnici Villegas, koji su u braku šesnaest godina i nemaju djece, rekli su da se i dalje mole za obitelj, a istodobno prihvaćaju ono što opisuju kao poziv da budu duhovni roditelji mladima u svojoj župi i zajednici.

„Molimo se od prvoga dana, ali oduvijek smo vjerovali da je Gospodin vjeran. I u svoje savršeno vrijeme uslišit će našu molitvu“, rekao je Eren.

Crkva traži konkretne načine pružanja pratnje

Svećenik Giacomo Costa, savjetnik Glavnoga tajništva Sinode i odgovoran za metodologiju susreta, objasnio je način rada tijekom konferencije za novinare održane 9. listopada u Tiskovnom uredu Svete Stolice.

Sudionici su, objasnio je, podijeljeni u 16 manjih skupina koje sjede za okruglim stolovima u dvorani Pavla VI. Pritom primjenjuju metodu „razgovora u Duhu“, korištenu i tijekom Sinode o sinodalnosti.

Prema Costinim riječima, sastav skupina odražava globalnu narav Crkve. Tako, primjerice, u skupinama koje raspravljaju na talijanskom jeziku sudjeluju osobe iz Kine, Poljske, Meksika, Srednje Azije, Grčke, Bugarske, Slovenije, Njemačke i Hrvatske.

Svaka od 16 skupina usvojila je izvješće koje je potom predstavljeno na zajedničkom plenarnom zasjedanju tijekom poslijepodneva.

Tijekom prvih dana susreta razgovaralo se i o formaciji bogoslova koji su odrasli u digitalnoj kulturi, a neki i u složenim obiteljskim okolnostima. Sudionici su promišljali o tome kako takva iskustva utječu na razumijevanje odnosa kod bogoslova te kako im programi formacije mogu pomoći da bolje razumiju vlastitu životnu priču i nauče pratiti druge, objasnio je otac Costa.

Još jedna važna tema bila je značenje pratnje i konkretni koraci potrebni kako bi ona bila djelotvorna.

„Pitamo se kako premostiti jaz između želje da budemo blizu ljudima i pratimo ih te stvarne sposobnosti da to učinimo“, rekao je otac Costa.

Prema njegovim riječima, postoji opasnost da pratnja postane pojam koji svi načelno prihvaćaju, a da pritom ne znaju jasno kako ga provesti u praksi. Crkva stoga mora razmotriti tko je osposobljen za pružanje pratnje, kakva je priprema potrebna i kako odgovoriti na različite životne situacije.

Komisiju čine filipinski kardinal Pablo Virgilio Siongco David, kardinal Mario Grech, kardinal Matteo Zuppi, nadbiskup José Manuel Imbamba iz Angole, Philippe Bordeyne, predsjednik Papinskoga teološkog instituta Ivana Pavla II. za znanosti o braku i obitelji, te Orietta Rachele Grazioli, profesorica na tom institutu.

Izvor: omnesmag.com

Prijevod: M. Đ.