Bez Boga čovjek gradi svoj pakao na zemlji

U knjizi God or Nothing: A Conversation on Faith (Bog ili ništa: razgovor o vjeri), kardinal Robert Sarah piše: „Bez Boga čovjek gradi svoj pakao na zemlji.” Ta je rečenica oštra, ali njezino značenje nije u tome da su sve životne teškoće posljedica osobne nevjere. Njome se upozorava da nijedan društveni sustav, tehnologija, udobnost ni užitak ne mogu postati zamjena za Stvoritelja.

Materijalizam može označavati filozofski svjetonazor koji poriče postojanje duhovne stvarnosti. U svakodnevnom se životu, međutim, često očituje kao praktični materijalizam: način života u kojemu se ponašamo kao da su važne samo stvari koje se mogu izmjeriti, kupiti i u kojima se može odmah uživati. Čovjek može i dalje ispovijedati vjeru u Boga, a pritom gotovo svaku svoju odluku podređivati posjedovanju, društvenom statusu, zabavi ili osobnoj udobnosti.

Takav način života ne donosi istinsku slobodu. Želje se umnažaju, pozornost se raspršuje, a druge ljude počinjemo doživljavati kao suparnike, publiku ili sredstva za ostvarivanje vlastitih ciljeva. Duša postaje zaokupljena mnogim stvarima, ali ne pronalazi mir. Upozorenje kardinala Saraha razotkriva tu proturječnost: život ispunjen stvarima i dalje može biti lišen svojega istinskog središta.

Kada dobre stvari postaju idoli?

Katolički nauk ne osuđuje materijalni svijet. Stvorenje je dobro, Sin je Božji doista postao čovjekom, a kršćani su pozvani skrbiti se za tjelesne potrebe svojih bližnjih. Rad, materijalna dobra, tehnologija, odmor i ljepota mogu se primati kao darovi i koristiti na dobrobit čovjeka.

Opasnost nastaje kada se neko stvoreno dobro počne smatrati najvišim dobrom. U Katekizmu Katoličke Crkve objašnjava se da se idolopoklonstvo pojavljuje svaki put kada čovjek štuje i časti neko stvorenje umjesto Boga. Među mogućim idolima navode se moć, užitak i novac. Stoga ključno pitanje nije samo: „Što posjedujem?”, nego i: „Što upravlja mojim odlukama, zaokuplja moju pozornost i obećava mi spasenje?”

Isus nam daje najjasnije mjerilo za ispit savjesti: „Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce” (Mt 6,21).

Naši rasporedi, način trošenja novca, svakodnevne navike i skrivene misli često otkrivaju ono što naše riječi nastoje prikriti.

Siromaštvo srca kršćanski je odgovor

Odgovor na materijalizam jest siromaštvo srca. To ne znači da svaki kršćanin mora posjedovati jednaku količinu materijalnih dobara niti da se mora odreći svake udobnosti. To znači da svi Kristovi učenici trebaju ljubiti Krista više od svega drugoga i sačuvati nutarnju slobodu koja im omogućuje poslušnost Bogu, darivanje i služenje bližnjima.

Katekizam Katoličke Crkve uči da je odvojenost od bogatstva nužna za ulazak u Kraljevstvo nebesko. Takva odvojenost mijenja naš odnos prema materijalnim dobrima. Zahvalnost zamjenjuje osjećaj da nam sve pripada. Velikodušnost slabi posesivnost. Jednostavnost otvara prostor za molitvu. Briga za siromašne sprječava da nas udobnost zatvori pred tuđom patnjom.

Za podrobnije franjevačko razumijevanje te slobode pročitajte tekst Franjevačko razumijevanje siromaštva. Sveti Franjo Asiški nije odbacivao stvorenja, nego ih je primao kao darove i odbijao se za njih vezati kao da u njima leži njegova konačna sigurnost.

Kako se katolici mogu oduprijeti kulturi rastresenosti?

Otpor započinje malim, konkretnim koracima. Svakoga dana odvojite dio vremena za tišinu, bez nepotrebne buke i zaslona. Prije kupnje dobro razmislite je li vam određena stvar doista potrebna. Redovito prakticirajte milostinju. Kad god je moguće, dajte prednost nedjeljnom bogoslužju pred neobveznim zahtjevima. Odvojite vrijeme za duhovno štivo, razgovor s obitelji i služenje drugima koje se ne može svesti na produktivnost.

Iznad svega, vratite se Kristu u molitvi. Euharistijsko klanjanje uči srce prebivati pred Bogom bez potrebe za stalnim trošenjem, dokazivanjem ili zabavom. 

Te prakse ne znače bijeg od odgovornosti. Naprotiv, one ponovno uspostavljaju poredak koji omogućuje odgovorno djelovanje. Kada je Bog na prvome mjestu, materijalna dobra postaju sredstva za dobro, rad postaje služenje, slobodno vrijeme prilika za obnovu, a druge ljude možemo ljubiti radi njih samih, umjesto da ih koristimo za zadovoljavanje vlastitih želja.

Proročko upozorenje koje vodi nadi

Upozorenje kardinala Saraha proročko je jer poziva na obraćenje, a ne na očaj. Kršćanin nije zarobljen navikama svojega vremena. Milost može ponovno usmjeriti naše želje. Sakrament pomirenja može razotkriti lažne bogove kojima smo se priklonili. Molitva može obnoviti našu sposobnost sabranosti. Velikodušnost može oslabiti vlast koju nad nama ima posjedovanje. Tišina može ponovno otvoriti dušu za vječnost.

Pitanje nije trebamo li napustiti materijalni svijet. Pitanje je hoćemo li svijet primati od Boga i uzvratiti mu zahvalnošću, ljubavlju prema bližnjima i odgovornim upravljanjem povjerenim nam dobrima.

Društvo zaboravlja Boga jednu po jednu odluku; na isti ga način kršćanin, odlukom do odluke, ponovno stavlja u središte svojega života.

Izvor: knightsoftheholyeucharist.com

Prijevod: M. Đ.