Ovaj je katolički komandos inspirirao Jamesa Bonda
U noći s 12. na 13. rujna 1942. godine, u tijeku je bio smion britanski komandoski napad poznat kao Operacija Aquatint. U mraku normanske noći, mala jedinica savezničkih komandosa probila se do francuske obale pod njemačkom okupacijom u blizini Sainte-Honorine-des-Pertesa. Samo, ništa nije išlo po planu…
Mala skupina iskrcala se na plažu, ali odmah se našla pod jakom njemačkom vatrom. Gustavus Henry March-Phillipps, poznat kao "Gus", riskirao je sve, ali je poginuo tijekom borbi. Imao je 34 godine.
Izvanredan časnik, romanopisac, mornar, jahač i pobožni katolik, iza sebe je ostavio elitnu jedinicu komandosa i niz uspješnih tajnih operacija. Pa ipak, čak i danas, uglavnom je nepoznat široj javnosti.
Gus March-Phillpps bio je nekonvencionalna figura za svoje vrijeme, i drzak pjesnik i junački vojnik. Rođen je 1908., a 1917. upisao se u opatijsku školu Ampleforth u Yorkshireu. Njome upravljaju benediktinci, a to je jedan od najvećih katoličkih internata u Engleskoj, gdje se vjera uči i živi svakodnevno.
Čovjek koji nije odgovarao kalupu
Nakon što je napustio Ampleforth 1926. godine, upisao se u Kraljevsku vojnu akademiju u Woolwichu i dobio je čin poručnika u Kraljevskoj artiljeriji. Rane godine proveo je u regularnoj vojsci u Engleskoj, nakon čega je uslijedio trogodišnji boravak u Indiji.
Njegova osmrtnica u Ampleforth Journalu opisuje ga kao „prilično divljeg i neodgovornog podređenog“. Međutim, to je vjerojatno bila samo nestrpljivost čovjeka prevelikog za uobičajene okvire.
Osmrtnica nudi nezaboravan portret njegove osobnosti:
„Gus March-Phillipps je doista bio izvanredan mladić, ne samo zbog onoga što je učinio, već posebno zbog svojih neobično privlačnih i finih osobina. [...] Ali oni njegovi prijatelji koji nisu znali ništa o njegovim podvizima pamtit će ga po njegovim osobinama, hrabrosti, plemenitosti, neovisnosti, ljubavi prema Engleskoj, a posebno prema engleskom selu i engleskim tradicijama, nestrpljivosti za djelovanje, katoličkoj vjeri, ljubavi prema moru i konjima, a ponajviše po sposobnosti da inspirira svoje sljedbenike, svom prirodnom geniju za vodstvo.“
„Najviše je volio biti u situaciji u kojoj je znao da samo vlastitom vještinom, odlučnošću i vodstvom može spriječiti katastrofu za sebe i svoje suputnike. Malo tko od njegovih prijatelja i nitko od njegovih časnika i ljudi ne bi odbio slijediti ga u bilo kojoj ludoj avanturi koju bi predložio.“
„Neobična mješavina sukobljenih impulsa“
Ukratko, djelovao je kao da je iz pustolovnog romana, „neobična mješavina sukobljenih impulsa“. Nije bio intelektualac koji sanja o akciji, niti je bio vojnik koji iz dosade žvrlja stihove; bio je oboje.
Dao je ostavku na redovnu vojsku kako bi se posvetio pisanju, ali ga je minhenska kriza 1938. izvukla iz književne mirovine. Podnio je zahtjev za ponovni pristup vojsci i pozvan je sljedeće godine.
Male pljačkaške snage
March-Phillipps imao je preciznu ideju o tome što može i želi učiniti. Uvjeren u svoje sposobnosti, pridružio se Britanskim ekspedicijskim snagama (BEF) kao obavještajni časnik, služeći prvo u stožeru 2. korpusa, a zatim u Glavnom stožeru od rujna 1939. do evakuacije Dunkerquea.
Po povratku u Englesku, odbijao je sjediti besposleno. Progonio je svoje prijatelje, poznanike i nadređene sve dok nije dobio dopuštenje da provede vlastite ideje o tome kako se boriti protiv neprijatelja.
Zajedno sa svojim prijateljem, poručnikom Geoffreyjem Appleyardom, osnovao je tajnu jedinicu pod okriljem Izvršne uprave za specijalne operacije (SOE). Ova jedinica službeno je postala Komando br. 62, poznata i kao Snaga za male prepade (SSRF). Neki od njezinih članova kasnije su pomogli u osnivanju 2. specijalne zračne službe (SAS).
U siječnju 1942. vodio je operaciju Postmaster. Usred noći na španjolskom otoku Fernando Po, njegovi ljudi zarobili su tri neprijateljska broda bez ispaljenog metka i doveli ih u Nigeriju. Ovaj smion uspjeh učvrstio je ugled SOE-a.
Vrativši se u Englesku kao novopečeni bojnik, pokrenuo je niz noćnih napada duž obale koju su okupirali Nijemci. To je uključivalo hvatanje njemačkih zarobljenika kod svjetionika Casquets (Operacija Driada) i borbu protiv njemačkih trupa tijekom napada usmjerenog na radarsku instalaciju i protuzračne položaje u Francuskoj (Operacija Barikada).
Njegova vojna služba donijela mu je nekoliko priznanja, uključujući Orden za istaknutu službu i spomen u depešama.
Sudbonosna misija u Normandiji
Noć s 12. na 13. rujna 1942. pokazala se kobnom. Dok se njegov odred od 11 ljudi iskrcao na plažu u Saint-Laurent-sur-Meru - gotovo 21 mjesec prije iskrcavanja na Dan D na istom dijelu obale - struja je odnijela njihov brod nekoliko milja zapadno od predviđenog odredišta.
Jedva što su se iskrcali na obalu, komandosi su se našli pod njemačkom vatrom. Ne mogavši se vratiti u svoj desantni brod, našli su se zarobljeni na plaži. Njihov prateći brod pokušao ih je izvući, ali se na kraju morao povući kada su njemački patrolni brodovi otvorili vatru.
Major March-Phillipps poginuo je tijekom borbi. Poginuo je uz narednika Allena Michaela Williamsa i vojnika Richarda Lehnigera.
Pokopan je s njima na crkvenom groblju u Saint-Laurent-sur-Meru, na samoj obali Normandije gdje je izdahnuo. Na njegovom nadgrobnom spomeniku nalazi se poznati citat iz duhovnog klasika Tome Kempenca, Nasljeduj Krista : „Tko ljubi, leti, trči i raduje se; slobodan je.“
Grobnica bojnika Gusa March-Phillipsa
Iako danas relativno nepoznat, March-Phillipps se navodi kao jedna od mogućih inspiracija za Jamesa Bonda. Ian Fleming, koji je stvorio slavni lik, također je radio u britanskoj obavještajnoj službi tijekom rata.
Godine 2024. redatelj Guy Ritchie donio je izrazito romantiziranu verziju njihove priče na veliko platno u filmu Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja, s Henryjem Cavillom u glavnoj ulozi kao Gus.
„Ako moram umrijeti“
Godinu dana prije smrti, bojnik March-Phillipps napisao je molitvu u obliku pjesme. Umjesto da moli Boga za zaštitu, molio se za milost da se suoči sa smrću s jednostavnošću, nepokolebljivom vjerom, hrabrošću i radošću.
Ako moram umrijeti u ovom velikom ratu
kada se toliko toga čini uzaludnim,
i čovjek u ogromnim nepromišljenim hordama
biva ubijen kao što se ovce ubijaju,
ali s manje razmišljanja: tada tražim
Još jednu dobru milost koju želim steći.
Daj mi da umrem, o Gospodine, kao što sam naučio živjeti
kada se svijet činio mladim i veselim,
i "Čast sjajna" je bila fraza koju su koristili,
a koju danas ne koriste,
i vjera je bila nešto živo i toplo
kada smo se okupili da se molimo.
Daj mi da ponovno budem jednostavan i siguran,
o Gospodine, ako moram umrijeti, neka me prođe
ludi nerazum razumne sumnje,
Nerazumnost,
I masovni um, i plaćenik,
I vječni "zašto".
Daj mi da opet budem hrabar i veseo,
o Gospodine, kad se moje vrijeme približi,
neka se dobrota u meni uzdigne i slomi
stisak straha;
reci da umirem za Tebe i Kralja,
i ono što mi je najdraže.
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
