Foto: Unsplash
SVEĆENIK ODGOVARA Jesu li dozvoljene 'prljave' šale?
Imam nekoliko vrlo bliskih prijatelja koji povremeno pričaju proste viceve, a neki od njih prelaze svaku granicu. Zbog toga se osjećam neugodno, ali ponekad se i sam uključim u takve šale, spontano i bez razmišljanja. Katkad se čak zbijaju šale na račun Crkve.
Moja su pitanja sljedeća: Kako bih trebao pristupiti toj situaciji? Ne pričaju uvijek proste viceve, ali to se ipak događa.
Također, mislite li da bih se trebao ispovjediti zbog toga što sam s njima ispričao previše prostih viceva? U prošlosti sam se borio sa skrupuloznošću i doista ne želim ponovno upasti u zamku razmišljanja da se moram ispovjediti za svaki, pa i najmanji grijeh, čak i ako nije smrtni.
O tome razmišljam već neko vrijeme i volio bih čuti vaše mišljenje.
Odgovara vlč. Edward McIlmail, LC:
Hvala vam na poruci. Ovo mi ne zvuči kao slučaj skrupuloznosti.
Čini mi se da je riječ o tome da činite nešto za što znate da nije ispravno. Zanima me što podrazumijevate pod izrazom „previše prostih viceva”. Mislite li da su takve šale prihvatljive do određene granice?
Možda bi bilo dobro da se malo odmaknete i ponovno razmislite o tome kamo vas ta skupina vodi. Ili, možda, kamo biste vi mogli povesti njih.
Drugim riječima, mogli biste razmisliti o tome da među svojim prijateljima budete apostol. Primjerice, možete ih zaustaviti kada razgovor počne poprimati vulgaran smjer te im objasniti da takve stvari nisu dostojne čovjeka i da vam stvaraju nelagodu. Ili jednostavno možete otići svaki put kada počnu govoriti ono što ste opisali.
Takvim biste postupkom mogli svjedočiti o dostojanstvu i čistoći, što bi moglo potaknuti vaše prijatelje na razmišljanje, otvoriti neka pitanja i dovesti do dobrih promjena.
Ako ne možete podići razinu razgovora, postoji opasnost da će vaši prijatelji povući vas prema dolje. U tom slučaju vrijedi se zapitati: ako su vam takvi prijatelji, tko vam uopće treba kao neprijatelj?
Ako vas danas navode na šale o spolnosti i Crkvi, tko zna kamo bi vas to moglo odvesti sutra.
Spominjete „zamku” razmišljanja da se morate ispovjediti za „svaki sitni grijeh”.
To je točno, ali čini mi se da ste previše usredotočeni na smrtni grijeh, kao da je sve u redu dokle god ne prijeđete tu granicu.
Dobro je zapamtiti da nismo na ovom svijetu samo zato da bismo izbjegavali smrtni grijeh. Ovdje smo da bismo postali sveci.
U praksi, svatko tko se navikne na laki grijeh i počne ga smatrati nečim prihvatljivim mnogo je bliže smrtnom grijehu nego što misli.
No možda sve ovo zvuči pomalo apstraktno. Pokušajmo s drugim pitanjem.
Što kada bi vas jedan od prijatelja pitao koliko daleko smije ići u zbijanju šala na račun vaše majke? Biste li ga pohvalili zato što nije pretjerano skrupulozan? Pretpostavljam da bi vaša reakcija bila sasvim drukčija.
A što kada bi vaši prijatelji počeli pričati proste viceve o vašoj sestri? Biste li sami sebe uvjeravali da je slušanje takvih šala samo jedan od onih „sitnih grijeha”?
Izvor: regnumchristi.com
