Ovo je tijelo moje!
Potaknut nekim nasumičnim videom opet razmišljam o žrtvi. Pogotovo onoj dobrovoljnoj.
Zanimljive su mi riječi o tijelu. Kada Krist pokazuje apostolima što će raditi Njemu na spomen, spominje to svoje tijelo.
Tada On kaže otprilike: “Ja imam umrijeti da biste vi živjeli!”
S druge strane je zlo od tih istih riječi napravilo jednu perverziju pa ih tako danas mnogi koriste kao izliku za pobačaj.
Ovo je moje tijelo (i moj izbor), ali sa drugim značenjem – ti imaš umrijeti da bih JA živio!
Time se otklanja ikakva mogućnost za tom dobrovoljnom žrtvom i “umiranjem” za nekoga.
Ma nije to umiranje gotovo nikad doslovno. Onda kada jest onda je to mučeništvo koje je i sam sveti Ante htio dosegnuti. Uglavnom je to darivanje sebe u vremenu, u odgovornosti, u volji pa nekad i u financijama.
Treba napraviti razliku u tome jesmo li i koliko spremni služiti a da ne tražimo zasluge, da se ne busamo o prsa očekujući nagradu ili nadoknadu. Nego čisto onako – dobrovoljno i bezuvjetno.
Tada je to čin ljubavi koji ima puninu.
Je li ova paralela sa Tijelom ili tijelom slučajna ili nije? Ne znam! Ali mi je fascinantno za razmatranje o veličini Onoga koji jest naspram veličine koju JA mislim da imam ili mislim da zaslužujem dok kradem nečiju slobodu…
Foto: Unsplash
