Kada Isus susreće Zakeja, zove ga imenom i sam se poziva u njegov dom; no ta dobrodošlica ne briše ono što je Zakej trebao promijeniti. On gleda bogatog mladića s ljubavlju – kako izričito navodi evanđelist – a ipak mu govori upravo ono što ovaj nije želio čuti. Kristova ljubav nije ona vrsta ljubavi koja izbjegava sukob; to je ljubav koja prihvaća cijenu izricanja istine. Ta je razlika važna.
Naime, danas postoji napast da se slušanje poistovjeti sa šutnjom, a blizina s relativizmom. Postoje trenuci kada je najautentičniji način ljubavi prema drugome reći mu istinu – čak i ako boli, čak i ako nije dobro prihvaćena. Ponekad dugotrajna šutnja iz straha da se ne izazove nelagoda može djelovati kao znak poštovanja, dok zapravo više proizlazi iz vlastite nelagode nego iz ljubavi prema drugome.
Kad vjera postane rov
Ta je logika u izravnom sukobu sa suvremenim plemenskim mentalitetom. Plemena funkcioniraju tako da određuju granice pripadnosti: unutar i izvan, sigurno i opasno, čisto i nečisto. Problem nastaje kada se ta logika s vremenom uvuče i u kršćanske krugove. Ponekad se stvaraju zatvoreni krugovi u kojima svi govore i reagiraju na isti način, automatski sumnjičavo gledajući svakoga tko odstupa od zajedničkih pravila. Time se štiti identitet, ali srce postaje uskogrudno.
To se lako može uočiti u sveučilišnim raspravama, obiteljskim grupnim razgovorima ili čak među prijateljima, gdje je samo neslaganje oko osjetljive teme dovoljno da netko bude tiho obilježen.
Sveti Augustin isticao je da se potraga za istinom ne može održati bez ljubavi, no ljubav bez istine također nije ljubav – ona je pokroviteljski stav. Ne radi se o nametanju drugome, već o privlačenju te osobe prema istini. Sveti Ivan Zlatousti dodaje nijansu koja je i danas aktualna: ispravljanje koje ranjava ne obraća čovjeka, već ga samo otvrdnjuje. To nije poziv na ublažavanje sadržaja onoga što govorimo, već na vođenje računa o načinu na koji to izričemo, jer upravo način određuje hoće li druga osoba uopće biti spremna slušati.
Joseph Ratzinger često je upozoravao na opasnost od društva u kojem izražavanje neslaganja postaje sve teže, a pritisak na prilagodbu na kraju osiromašuje potragu za istinom. Ipak, njegov odgovor nikada nije bio stvaranje zatvorene kontrakulture ili svojevrsnog obrambenog kršćanskog plemena. Benedikt XVI. isticao je da se istina može ponuditi jedino kroz ljubav, jer istina branjena bez ljubavi na kraju dolazi u proturječje sa samom sobom.
Snaga karaktera i otvoreno srce
Sveti Josemaría isticao je da kršćanski karakter treba biti istodobno snažan i blag: ne smije to biti ni mekušnost koja popušta pred svakim pritiskom, niti grubost koja zatvara srce pred drugima. U poglavlju o „Karakteru” u knjizi Put opisuje taj sklad preciznom slikom: postupno gubljenje „oštrih vrhova, hrapavih rubova i izbočina vlastita temperamenta kako bi se poprimio uređen, uglađen i snažno blag oblik ljubavi.” To nisu dvije kreposti u krhkoj ravnoteži; riječ je o jedinstvenom stavu. Snaga podupire jasna uvjerenja i izbjegava automatsko popuštanje društvenom pritisku ili strahu od izazivanja nelagode. Blagost srca promatra drugu osobu kao ljudsko biće, a ne kao protivnika; ona sluša prije nego što odgovori i priznaje da je druga osoba možda naučila nešto što mi još ne znamo.
A to se ne može postići improvizacijom. Znati razlikovati ono što je bitno od onoga što je stvar mišljenja, ono što zahtijeva čvrstinu od onoga što dopušta nijanse, te kada šutjeti, a kada govoriti — sve to iziskuje izgradnju. Ne radi se o gomilanju podataka ili pobjeđivanju u raspravama, već o istinskom oblikovanju vlastitog suda. Biti izgrađen znači naučiti postavljati prioritete: postoje istine o kojima se ne pregovara, kao i pitanja razboritosti oko kojih se razumni i dobro izgrađeni ljudi mogu razilaziti u mišljenjima. Kada se izgubi taj osjećaj za prioritete, svaka se rasprava počinje tretirati kao odlučujuća bitka — ili se, pak, ponaša kao da ništa nije osobito važno. U oba slučaja dijalog postaje sve teži.
Stoga nastojanje oko vlastite izgradnje — kako u pogledu sadržaja tako i načina — nije sporedan zahtjev; to je preduvjet koji sprječava da se snaga izrodi u agresiju, a fleksibilnost u kukavičluk.
Izvor: opusdei.org
Foto: Unsplash
