Nikada nismo bili toliko povezani i informirani. Nadohvat imamo svijet znanja koji pokriva svako moguće područje. Lako možemo komunicirati s drugima diljem svijeta, a za malu cijenu. Po tome bismo trebali uvelike napredovati u komunikaciji s drugima. Sve bi trebalo biti na mjestu za duge, poticajne razgovore o svakoj mogućoj temi. Ili se to samo tako čini.
Međutim, mi s drugima ne razgovaramo. Što je još gore, čini se da mnogi ljudi uopće ne znaju međusobno razgovarati. Svi smo povezani, a nemamo si ništa za reći. Mnogi su izgubili umijeće konverzacije.
Tiha večera
Ustajala i sterilna tišina dominira tolikim domovima. To je zaključak nedavne studije u UK-u o tamošnjim obiteljskim navikama. Te su iste loše navike poprilično prisutne u Americi, vjerojatno u sličnim omjerima. U pojedinim se razlikama one mogu također naći diljem našega globaliziranog svijeta.
Jedno osobito tragično otkriće ove ankete u kojoj je sudjelovalo 2 500 građana UK-a jest da trećina obitelji sjedi u potpunoj tišini tijekom obroka. Nadalje, tri od deset ispitanika izjavilo je kako imaju problem pronaći temu za razgovor tijekom večeri.
Naravno, postoji i problem okupiti ljude kako bi jeli zajedno na istome mjestu za vrijeme obroka. Otprilike četiri od deset roditelja općenito ne jedu zajedno sa svojom djecom u isto vrijeme. Deset posto ispitanika reklo je da oni nikad ne jedu zajedno kao obitelj.
Okupljanje obitelji oko stola ne rješava problem razgovora. Više od jednog od pet ispitanika reklo je kako bi oni radije gledali televiziju nego razgovarali s članovima obitelji. Nevjerojatnih 44 % reklo je kako zuri u svoj I-phone tijekom jela – što je praksa poznata kao zombie eating. Svi poznajemo one koji koriste vrijeme jela za društvene mreže i slanje poruka.
Istinska kriza koju se ignorira
Rezultati istraživanja su šokantni jer otkrivaju nedostatak ljudskog elementa koji je toliko važan u našim životima. Umijeće konverzacije nije nešto što se može smjestiti u neku aplikaciju ili naći na ekranu. Postoji nešto intruzivno u prirodi strojeva što naše razgovore čini nemogućima kada se u njih upustimo.
Tehnologija je tako transformirala naše živote da se svatko od nas povlači u svoj mali, sterilan svijet. I to je velika tragedija koja bi trebala brinuti roditelje i obitelji. Trebala bi brinuti naše državne voditelje, budući da su društvene manire koje nalazimo za stolom temelj civiliziranosti u društvu. No čini se da za to nitko ne mari.
Razgovor: luksuz koji uživaju najsiromašniji
Doista je radost zajedništva, licem u lice, ono što obitelj čini tako posebnom. Razgovor je otvoren za svaku dob, profesiju i društveno okružje. Ne trebaš biti bogat, jer je dobar razgovor luksuz koji čak i najsiromašniji mogu uživati.
U istraživanju u UK-u spominje se još jedan članak o razgovoru. U njemu autor argumentira način konverzacije. On čak raspravlja suprotni problem – one koji su neumjereni u svom govorenju. U kasnom 19. st. kada je taj članak napisan, problem je bio previše konverzacije, a ne sterilna tišina.
Možda je najimpresivnija ideja u tome članku ta da je konverzacija nešto što se mora naučiti. Za nju treba truda i discipline. Ona od nas traži da imamo obzira prema drugima i ne govorimo bilo što što nam padne na um, kako se to često događa u našem svijetu kojim dominira Twitter.
‘Pažljiv mislilac i slušatelj pronalazi toliko toga da moderira svoje ideje, toliko toga da ih ispravi, katkad toliko razloga da ih promijeni, da nije u žurbi da ih izgovori u njihovom trenutno nezrelom obliku’.
Pozvani smo da govorimo o važnim stvarima, a ne o sitnicama te malim (i dosadnim) osobnim stvarima. Apetiti i inferiorni impulsi naše naravi ‘trebaju materijala, ali ne trpe diskusiju.’ Doista, trebali bismo tražiti nešto što je ‘vrijedno govorenja’.
Loši kozeri
Teme razgovora su važne, no to nije glavna potreba. Ono što nam danas nedostaje su kozeri koji znaju slušati i druge uključiti u razgovor. To su ljudi koji su dio opće kulture, a koji vuku inspiraciju iz bogate povijesti, književnosti i tradicije te tako mogu razgovor učiniti zanimljivim i privlačnim.
Članak koji je citiran odličan je primjer te opće kulture koja se odražava u onome što je nekad bilo poznato kao liberalan odgoj. Autor je citirao Homera i ponudio referencu na Plutarha. Citirao je Pisma i prisjetio se epizode iz drevne rimske povijesti. Međutim, taj autor nije nužno bio učen čovjek za ona vremena. Članak je objavljen u siječnju 1890. u jednom izdanju Locomotive Engineers Journala. Savjeti o razgovoru bili su usmjereni na zaposlena čovjeka koji je vozio vlakove. Međutim, pretpostavljao je da će većina ljudi biti upoznati s temama o kojima se diskutira u članku.
Zahvalnost za slobodno vrijeme
Povratak razgovoru pretpostavlja mnogo više od samog učenja, kulture i civiliziranosti. Umjesto toga, on zahtijeva novu zahvalnost za smirenost, razmatranje i istinsko slobodno vrijeme koje je u suprotnosti s današnjom konstantnom aktivnošću. Manija za brzinom vodi u mučninu razmatranja. Ta proporcionalna duhovna zadovoljstva – radosti poput razgovora, umjetnosti i tišine – uvijek su manje atraktivni svijetu ovisnom o senzaciji, simultanosti i neposrednost.
Preveo: K.P.
Članak je preuzet uz dozvolu autora sa stranice: returntoorder.org.
