„Slučajno” ili „srećom” su izrazi koji nikad ne bi trebali izići iz usta istinskog kršćanina. To su poganski, a ne kršćanski izrazi.
Često u razgovorima moram intervenirati kako bih ispravio braću i sestre koji iz neznanja koriste ove izraze. Za nas kršćane ne postoji slučaj ili sreća, već postoji božanska Providnost.
Ima jedan moj prijatelj koji često kaže: „Sve je milost.” Što znači da je sve dar od Boga. Čak i ako nam dar dolazi iz ljudskih ruku, uvijek je Bog taj koji dijeli darove i karizme. Nije Mojsije oslobodio Židove od Faraona, već Bog. Nije Mojsije dao kruh i vodu izraelskom narodu koji je hodio u pustinji, već Bog, kaže Isus svojim slušateljima.
Kako je važno shvatiti i živjeti istinu da svaki dar dolazi Odozgor, kako bismo naučili biti zahvalni najprije Bogu. Milost ne dolazi od čovjeka kojeg Bog poziva da bude sredstvo njegove Milosti i njegovih nebrojenih milosti.
Ne reci nikada: „Padre Pio me izliječio!” Bog te izliječio po zagovoru Padre Pija.
Ne reci nikada: „Otac Giorgio mi je oprostio.” Bog ti je oprostio preko službenika Oca Giorgia.
Ne reci nikada: „Nisam imao ništa za staviti na stol svojoj obitelji, a Giulia nam je donijela kruh!” Bog je taj koji ti je donio kruh svagdašnji, a ne Giulia koja je bila sredstvo božanske Providnosti.
Ima još jedan izraz koji mnogi kršćani govore iz neznanja, a to je: nažalost. To govore kad se događa nešto što uzrokuje bol i trpljenje.
Pročitaj DIJALOG BOŽANSKE PROVIDNOSTI svete Katarine Sijenske i shvatit ćeš da je i kruh suza milost koja je potrebna za pročišćavanje naše duše. To nam pojašnjava sveti Pavao kada kaže: „Sve se okreće na dobro onima koji ljube Gospodina.”
Naučimo reći hvala Bogu za svaku stvar i za one koji, slobodno i iz ljubavi, postaju sredstvima i nositeljima Gospodnjih milosti. Amen. Aleluja.(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Izvor: sjeme.com
Foto: Unsplash
