Današnji sveti zaštitnici su Akvila (Aquilla) i Priscila (Priscilla, Priska), bračni par, kršćanski misionari i mučenici iz I. stoljeća, prijatelji i suradnici svetog Pavla. Kod njih je boravio Pavao u Korintu, oni su ga pratili na putovanjima i više puta ih pozdravlja u svojim poslanicama.
Bili su Židovi, koji su postali kršćani, a u Novom zavjetu spominju se na više mjesta (sedam puta). Sv. Luka u Djelima apostolskim, opisujući drugo misijsko putovanje svetog Pavla, piše: “Poslije toga Pavao ode iz Atene i dođe u Korint. Tu nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji je malo prije došao iz Italije zajedno sa svojom ženom Priscilom, jer Klaudije bijaše izdao naredbu da se svi Židovi udalje iz Rima. On ih pohodi pa, kako je bio istoga zanata, nastanio se kod njih i radio. A bijahu sedlari po zanatu.” (18,2-3).
Završavajući Poslanicu Rimljanima i šaljući osobne pozdrave Pavao piše: “Pozdravite moje suradnike u Kristu Isusu, Prisku i Akvilu, koji su podmjestili svoj vrat za moj život i kojima zahvaljujem ne samo ja nego i sve crkve poganskoga podrijetla. Pozdravite i crkvu koja se sastaje u njihovoj kući” (16,3-4). I Drugu poslanicu Timoteju Pavao završava pozdravima i blagoslovima, a prvi su na popisu: “Pozdravi Prisku s Akvilom!” (4,19).
Kad je Pavao u Korintu završio svoju misiju te se htio vratiti u Siriju, kao pratioce na svom putu uzeo je baš Akvilu i Priscilu. Oni su ga pratili samo do Efeza, gdje su ostali. Tamo su se osim obrtom i trgovinom bavili i apostolatom. Svoju su kuću kršćanima ponudili za bogomolju. U njoj je za vrijeme svog trećeg misijskog putovanja dugo boravio i sveti Pavao.
Pišući oko 55. svoju Prvu poslanicu Korinćanima Pavao navodi: “Mnogo vas pozdravljaju Akvila i Priscila zajedno s crkvom koja se sastaje u njihovoj kući.” (16,19). U svojim pozdravima apostol stalno izriče veliku zahvalnost svojim velikim dobrotvorima Akvili i Priscili, koji su mu u nekoj teškoj opasnosti, izloživši same sebe, spasili život.
Ništa se sa sigurnošću ne može utvrditi o vremenu i mjestu njihove smrti (vjerojatno u Rimu). Povijest Crkve spominje ih kao “apostole i mučenike”, a rimski martirologij kao njihov blagdan navodi 8. srpnja.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
