Foto: Pixabay
Na adresu našeg Uredništva pristiglo nam je svjedočanstvo našeg brata u Kristu koji se od svojeg djetinjstva borio s ropstvom pornografije, ali i koji se, zahvaljujući Božjoj milosti, ove godine oslobodio njezina ropstva. Pročitajte kako Gospodin izbavlja iz najveće kaljuže grijeha.
„Htjedoh se odazvati za svjedočanstvo, jer me je Bog svojom velikom milošću spasio od ropstva pornografije. Moj prvi susret s pornografskim sadržajima bio je s kojih osam godina. Tad su se u novinama još uvijek reklamirali oglasi s golim ženama, a ja sam volio čitati novine i uvijek bih nekako došao i do takvih slika. Tad nisam ni bio svjestan koliko je to opasno za dječaka koji tek razvija seksualnu svjesnost.
S jedanaest godina upao sam u loše društvo, gdje sam se prvi put upoznao sa samozadovoljavanjem i tu je, zapravo, započeo moj pad u ništavilo. Zajedno s pornografskim sadržajima do kojih bih dolazio u školskoj knjižnici, već sam u toj dobi djevojke svojih godina promatrao kao objekte, a ne Božja stvorenja kakva jesu. Sve je to, nekako, eskaliralo mojim nezadovoljstvom, padom samopouzdanja, okrivljavanjem Boga za moje patnje i samoću. U šesnaestoj godini odvojio sam se od Boga i Crkve, razočarano misleći da je Bog taj koji mi oduzima prijatelje i zbog kojeg sam se osjećao kao da nikad nisam imao ništa. Kad sam u trećem razredu srednje škole dobio ADSL internet, moji problemi još su se produbili. Uz pristup pornografiji, saznao sam i za cyber seks, još jednu od ovisnosti od koje se nisam mogao othrvati. Seks mi je doslovno postao smisao života, moja jedina čežnja i želja, jedina stvar o kojoj sam razmišljao svakodnevno.
Zbog svakodnevnog pristupa pornografiji i svemu što uz to ide, prestao sam osjećati seksualno zadovoljstvo pri gledanju takvih slika i pri takvim razgovorima. Kad sam počeo izlaziti s djevojkama, i kad sam prvi put stupio u seksualne odnose, ovo je bio velik problem. Do moje dvadeset i pete godine živio sam na taj način, nisam želio promjenu. Tu su bili i mnogi drugi problemi – ušao sam u new age u dvadeset i prvoj, bavio se meditacijama, regresijama u prošle živote. Imao sam izrazito panteističke stavove i bio sam toliko udaljen od Boga da me je i sam spomen na Njegovo ime i Njegovu pravu prirodu bezgranično ljutio i postupao bih defenzivno.
Zapravo sam u dvadesetoj godini bio na ispovijedi poslije korizme, htijući se riješiti bluda, no ta je želja ostala samo želja i poticaj za promjenu na koju sam se odlučio mnogo kasnije.
Početak te promjene krenuo je 2016. godine. Ležao sam na krevetu i u glavu mi je došla jedna misao. Ako je Bog svemir, kako sam to dotad smatrao, i ako smo svi Božje čestice, što će biti nakon smrti? Vidio sam sebe kako plutam kroz beskrajni mrak, sam, bez ikoga. Oko mene je bila samo tišina i ništavilo. Osjećao sam toliku paniku i strah da sam se gorko rasplakao.
Tu su započeli napadi panike. Odbijao sam Božju pomoć, vjerovao sam da sve mogu učiniti sam. Da sam ja sâm svoj Bog i da mogu svoje probleme popraviti ako misli fokusiram na njih. No ako mogu popraviti stvari svojim mislima, to je značilo da sam mogao i prizvati jako loše stvari. Počeo sam se bojati svake misli, u strahu da će me misli o bolestima dovesti do njih i, na kraju, do smrti. Imao sam napade panike četiri mjeseca, svaki dan po nekoliko puta.
Pornografija je, naravno, i dalje bila tu. Mislio sam da samozadovoljavanjem mogu smanjiti taj osjećaj straha. Otac mi je predložio odlazak u crkvu i pomoć od Boga. Gotovo sam ga ismijao, no u tom trenutku bio sam tako loše u mentalnom pogledu da sam bio spreman prihvatiti bilo kakvu pomoć. Tu sam krenuo u crkvu, prvi put nakon mnogo godina. No moja je promjena tek započela. Iako sam Bogu prepustio svoje strahove, ispovijedio new age i sve te stvari, i dalje nisam mogao pustiti pornografiju.
Godine su prolazile, a ja sam bio sam. Zadnja veza koja je rezultirala spolnim odnosom u 2016. godini bila je i zadnja veza koju sam imao. Od osobe koja je imala promiskuitetan život, ponovnim je odlaskom u crkvu Bog sve te prilike oduzeo od mene. Naredne dvije godine proveo sam u samoći, no tu samoću nisam shvaćao kao nešto dobro. I dalje sam gledao pornografske sadržaje, u namjeri da uklonim usamljenost koju sam osjećao u srcu. I pomoglo bi, na jedno vrijeme. No ipak, kad bi sve završilo, osjećao sam se usamljeno i napušteno.
Početkom 2019., ove godine, poželio sam promjenu. Odlučio sam, više zbog sebe nego Boga, prestati sa samozadovoljavanjem i provodio bih po mjesec dana, a da ne padnem u napast. Ali bez prave motivacije nedostajao mi je razlog da se stvarno suzdržim. Padao bih u grijeh, iznova i iznova. Korizmu ove godine odlučio sam posvetiti odricanju od pornografije i bludnosti. Iako sam dobivao komentare kao „A da to nije malo preteško? Počni s odricanjem od manjih stvari.‟, nisam ih želio slušati. Bio sam čvrst u toj odluci, molio se svaki dan, odlazio na mise.
Bog je polako mijenjao moje srce. Kroz krunice i žalosna otajstva počeo sam spoznavati dubinu Kristove muke i Njegovu žrtvu za mene. On me volio. Sve to vrijeme, svaki put kad sam griješio, On je i dalje bio uz mene. Nikad me nije napustio. Na križu, kad je umirao, mislio je o meni i svaki udarac biča bio je za oprost svakog mojeg grijeha. On je želio mene. To spoznanje bilo je dovoljno da me potpuno promijeni. Tog sam Uskrsa bio na katehezi i molitve su bile usmjerene ka novom životu. Krist je uskrsnuo za nas da bismo i mi mogli u Njemu uskrsnuti od smrti i postati nove osobe. Tad je bend u crkvi počeo pjevati pjesmu Dubine i ja sam se toliko rasplakao da me je sestra morala smirivati. Osjećao sam se kao da sam napokon slobodan. Isus je na sebe uzeo svaki moj grijeh i omogućio mi da se ponovno rodim kao čista, nova osoba.
Od onda do danas uspio sam ostvariti kontrolu nad sobom i bludnim željama i potrebama. I dalje nekad osjetim želju da ponovno odem na internet i gledam takve slike, no sad imam Onoga zbog kojeg se vrijedi boriti. Imam molitvu kao snagu da se oduprem napasti.
Bog je svojom prevelikom milošću u moj život donio nove prijatelje. Upoznao sam predivne ljude, volontiram u SKAC-u u Osijeku, ljudi prepoznaju moju ljubav prema umjetnosti i počinju me cijeniti zbog toga što jesam. Moje samopouzdanje napokon je počelo biti ono što je uvijek trebalo biti i počeo sam se osjećati zadovoljan time što sam muškarac.
Onima koji se i dalje bore s pornografijom htio bih dati samo jedan savjet: dajte sve svoje grijehe u ruke Onoga koji je umro za vas. Po Njemu, svaki je vaš grijeh oprošten. On vas ljubi.‟
