Na adresu našeg Uredništva pristigao nam je mail u kojem je jedna naša sestra u Kristu posvjedočila o svojoj borbi s pornografijom, istaknuvši kako se s pornografijom ne bore samo muškarci, nego i žene, premda to nije toliko naglašeno.
Hvaljen Isus i Marija!
Žena sam i htjela bih posvjedočiti o tome kako sam večeras naišla na vašu stranicu i na molitvenu inicijativu ‘Čisto srce stvori mi, Bože.’
Htjela bih najprije reći da nemaju samo muškarci problema s pornografijom te da i žene trebaju pomoć pri ozdravljenju od takve ovisnosti. Sama muku mučim s tom ovisnošću već više od dvije godine. Ali nama ženama je nekako nezgodnije takve stvari govoriti drugima jer smo nekako više pod povećalom glede seksualnosti nego što su to muškarci. Njima se lakše oprašta i gotovo da se podrazumijeva da se upuštaju u takve radnje. Baš zato želim posvjedočiti o svome problemu, kako bih skrenula pozornost i na žene koje se bore s ovisnošću o pornografiji.
Kod mene je sve počelo jednim naizgled bezazlenim klikom na možda najobičniju reklamu na internetu. Klik po klik i došla sam do onoga do čega nisam ni htjela ni namjeravala, a sada mogu reći – ni smjela. Došla sam do gledanja pornografije, a poslije i do samozadovoljavanja. To me je počelo uništavati na svim područjima života. Postala sam zatvorenija, nervoznija, nezadovoljnija, praznija, a i tijelo sam ušutkivala hranom pa se sve odrazilo i na moj fizički izgled. Jednostavno, postala sam ruševina, a to nitko oko mene nije znao ni primjećivao. Dapače, nitko od mojih prijatelja i poznanika, što bližih, što daljih, nikada ne bi rekao da ja takvo što mogu. Mnogi misle da sam uzor kršćanskog života i da sam primjer. A nitko osim ispovjednika ne zna moju muku i moj grijeh. Nitko ne zna kolika sam ruševina i da mogu puno gore od ovoga.
Ono što je dobro u svemu tome jest da nikada nisam odustala od ispovijedi. Nakon svakog pada sam bila jako loše i simptomi koje sam navela su bili znatno izraženiji. Znalo se dogoditi da zbog malodušja u koje sam upadala nakon pada nisam išla na nedjeljnu misu. Ali, nikada, baš nikada, nisam odustala od ispovijedi, ma koliko to bilo teško i bolno. Uvijek sam imala to raskajano srce koje je doslovno plakalo nakon svakog pada. Tako je i dandanas. Svaki put je teško otići na ispovijed, ali je spasonosno. Svaki put osjećam veći sram i veću muku, ali znam da me jedino Krist može iscijeliti i da to čini svaki put u ispovijedi. Moji padovi su se, Bogu hvala, prorijedili i sve rjeđe upadam u taj teški grijeh koji me razara, ali to nije moja zasluga. To je Božje milosrdno srce koje me grli i iscjeljuje. Nisam se u potpunosti oslobodila te ovisnosti, još uvijek padam, ali moje izranjano srce osjeća napredak i blagodat ispovijedi i svete mise. Meni osobno je bilo jako teško nekome reći da imam problema s time, pa je ispovijed bila jedino mjesto gdje sam mogla do kože ogoliti svoju muku i iskreno se pokajati, tako da mi je i ispovijed postajala sve češća.
A što me dovelo do vaše stranice?
Večeras sam molila pred ikonom raspetoga Krista u svome stanu, što inače činim, i molitva je bila kao uvijek iskrena i gotovo uobičajena. Tijekom molitve sam otvorila Psalam 51 i u srce su mi se urezale riječi: ‘Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.’ To je bila moja molitva cijelu večer pa sam osjetila potrebu pronaći neku prigodnu fotografiju s tim natpisom. Pretražujući internet naišla sam na vašu stranicu i na molitvenu inicijativu koja ima za nakanu oslobođenje upravo od one muke koja me godinama muči.
Vidim da je stranica namijenjena muškarcima, ali, eto, pridružuje vam se i jedna grešna žena koja vjeruje u Boga koji je ljubav i milosrđe.
Hvala Vam i hvala Bogu koji preko vas djeluje!
