Zašto moliti kada trpimo? Ima li smisla moliti?
Suočeni s patnjom, zašto bismo trebali moliti za ozdravljenje drugih ili za vlastito ozdravljenje? Ne bismo li trebali prihvatiti svoju patnju bez molitve? Toma Kempenac napisao je: „Nauči sada trpjeti u malim stvarima kako bi tada bio pošteđen većih i bolnijih patnji. Pokušaj već sada iskusiti koliko možeš podnijeti u budućnosti. Ako sada možeš podnijeti tako malo, kako ćeš moći podnijeti vječne muke? Ako te već sada mala patnja toliko uznemiruje, što će tek biti s ognjem paklenim? Zasigurno ne možeš imati oboje – užitke ovoga svijeta i poslije toga kraljevati s Kristom.”
Odgovara p. Edward McIlmail, LC:
Molitva usred patnje važna je iz više razloga.
Kao prvo, ako molimo, veća je vjerojatnost da ćemo patnju promatrati očima vjere.
Lakše možemo sjediniti svoju patnju s Isusovom patnjom na Kalvariji jer možemo spoznati da patnja ima svoju vrijednost te da se može prikazati kao zadovoljština za naše grijehe ili za nakane drugih.
Molitva za one koji trpe čin je ljubavi prema bližnjemu jer im može pribaviti Božju milost i snagu.
Molitva za druge osobito je korisna onima kojima je teško moliti ili koji možda ne uviđaju njezinu vrijednost.
S druge strane, nema ničega pogrešnog u tome da molimo Boga da nas oslobodi patnje. Mnogi su u Novom zavjetu činili upravo to – i Isus ih je ozdravio. Sjetimo se dvojice slijepaca iz Jerihona (Mt 20,29–34) ili čovjeka slijepa od rođenja (Iv 9).
Toma Kempenac, autor djela Nasljeduj Krista, govori o patnjama koje su uobičajeni dio života.
Usput ćete primijetiti da Toma ne kaže da se za patnju ne treba moliti.
Bog dopušta različite vrste patnji kako bi nam pomogao ostati poniznima, oslanjati se na njega i ostati blizu molitve.
Izvor: regnumchristi.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
