MAKSIMILIJAN KOLBE: U duhovnom životu potrebno je imati plan borbe

Godine 1924. sveti Maksimilijan Kolbe napisao je za svoj časopis članak pod naslovom „Naša taktika”. Svrha mu je bila izložiti i objasniti temeljna sredstva potrebna za uspjeh u duhovnom životu. Polazio je od pretpostavke da se, premda u duhovnom životu ne borimo protiv krvi i mesa niti vodimo rat oružjem i streljivom, ipak nalazimo u stvarnoj borbi. Uspjeh u tom sukobu zahtijeva da imamo plan borbe.

Duhovni život jest borba jer o njemu ovisi vječna sudbina naših duša. Bog želi da dođemo u nebo, a đavao želi da završimo u paklu. Borba se vodi za naša srca, čiji ključ držimo samo mi. Sve ovisi o izboru koji donosimo, a odluka na kraju našega života bit će potpuna, konačna i neopoziva. Ili ćemo potpuno pobijediti ili ćemo biti potpuno poraženi.

Jednostavna formula svetoga Maksimilijana za pobjedu u toj borbi jest: molitva, mrtvljenje i ljubav. Nemojmo dopustiti da nas jednostavnost tog plana zavara. U njemu je sadržano sve što je potrebno. Pokušajmo dodatno osvijetliti ta tri uvjeta.

Molitva je, naravno, važnija od svega drugoga jer nam, s jedne strane, Duh Sveti govori: „Bez mene ne možete učiniti ništa”, a s druge: „Bogu ništa nije nemoguće” (Iv 15,5; Lk 1,37). Naša je sudbina, dakle, potpuno izvan dosega naših naravnih snaga, ali Bog nam ipak želi dati snagu da postignemo ono što nadilazi naše mogućnosti. Upravo se to naziva nadnaravnim: onim što je „iznad i izvan naravi”. Milost je, stoga, gorivo naših ratnih motora. Ona je život naše duše, a možemo je primiti samo ako priznamo svoju potrebu za Bogom i zauzmemo stav poniznosti. Molitvom se postiže sve, a bez nje se ne postiže ništa.

Sveti Maksimilijan, naravno, podsjetio bi nas da je najučinkovitija molitva ona koja se prikazuje po rukama Bezgrješne. Ona je naš put prema nebu. Ona je naša Zagovornica koja naše molitve prinosi Bogu i naša Posrednica koja nam dijeli Božju milost.

Drugi uvjet, mrtvljenje, potreban je zato što, želimo li živjeti zauvijek, odnosno preživjeti ovu borbu i biti okrunjeni kao pobjednici, naš stari čovjek mora umrijeti. Gospodin kaže: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga” (Mt 10,39; 16,25; Mk 8,35; Lk 9,24; 17,33; Iv 12,25).

Paradoks kršćanskoga života jest u tome što, da bismo živjeli, moramo umrijeti poput Krista. Na kraju svi prolazimo kroz veo smrti u vječnost, ali dok živimo, moramo izabrati umiranje sebi.

Sveti Bonaventura kaže: „Duša moja više voli vješala, a kosti moje smrt.” Onaj tko izabere ovu smrt može vidjeti Boga jer je nedvojbeno istinito: „Čovjek me ne može vidjeti i ostati živ” (Put duha k Bogu, 7,6, uz citat Job 7,15 i Izl 33,20).

Stoga je mrtvljenje naš svakodnevni, pa čak i svakosatni izbor da uskratimo prostor svemu što vrijeđa Boga, pa čak i onome što samo po sebi nije grijeh, ali nije korisno za naše vječno spasenje. To može biti, primjerice, pretjerano traženje tuđe pažnje ili pretjerano govorenje.

Sveti Maksimilijan osobito nas podsjeća, nasuprot protestantskom shvaćanju opravdanja, da naše mrtvljenje, učinjeno u suradnji s Božjom milošću, zapravo zadobiva za nas porast milosti. Milost je uvijek prva, ali mi moramo surađivati s njom, a naša suradnja doista ima učinak.

Konačno, ljubav, treći uvjet ovog plana borbe, nužna je taktika jer su spasenje i pobjeda nad našim neprijateljem povezani s Božjom vječnom ljubavlju prema nama. Ako je istina da se spašavamo samo po milosti te da Bog čuje naše molitve i daje nam ono što nam je potrebno, onda iz toga učimo koliko je ljubav temeljno važna.

To nam govori da i mi moramo imati Kristovu velikodušnost i nesebičnost. Doista, svi smo u njemu sjedinjeni kao članovi iste obitelji, a naša se konačna pobjeda sastoji u pobjedi nad izolacijom koju stvaraju oholost i sebičnost. Sotona želi ostvariti naše uništenje pogubnom pošasti pretjerane ljubavi prema samome sebi; ljubav osujećuje njegov plan.

Nadalje, milost nas je doista ujedinila kao članove iste obitelji i nikada ne možemo biti odvojeni od zajedništva svetih, osim grijehom. Kako kaže poznata izreka: „Nitko se ne spašava sam.” Ili smo složena i povezana vojska, ili smo poražena vojska.

Molitva, mrtvljenje i ljubav – jednostavna strategija, ali nepobjediva. Čak joj se ni Knez ovoga svijeta ne može oduprijeti. U zajedništvu s našom Kraljicom i pod njezinim stijegom zajamčena nam je pobjeda ako samo slijedimo njezine upute i zapovijedi.

Izvor:saintmaximiliankolbe.com

Prijevod: M. Đ.