FILMSKI KLASIK Ispovijedam se
Psihološka krimi-drama Ispovijedam se redatelja Alfreda Hitchcocka, koja je 1953. godine prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, izuzetno je uspjela adaptacija kazališnog komada Nos deux consciences (Naše dvije savjesti) francuskog novinara i pisca Paula Anthelmea. Njegova drama je premijerno izvedena još 1902. godine, a Hitchcocka je zaintrigirala nakon što ju je u jednom londonskom teatru pogledao još tijekom 30-ih. Anthelme je u svojim djelima iskazivao naglašeni moralizam te se bavio etički provokativnim temama, a upravo je to privuklo Hitchcocka, koji je njegov komad pretočio u film koji se navodi kao najeksplicitniji odraz njegova katoličanstva. Protagonist je svećenik koji vezan ispovjednom tajnom radije izabire spremnost na žrtvovanje vlastitog života, nego kršenje zavjeta danog Bogu.
Zbog brojnih vizualnih i narativnih aluzija na Kristovu muku, koje svojom impresivno atmosferičnom kamerom bilježi oskarovac Robert Burks, otac Logan drži se jednim od istaknutijih kristolikih likova u filmskoj umjetnosti. I u ovom filmu Hitchcock tematizira običnog čovjeka u neobičnoj situaciji, koji je k tome i nedužan osumnjičen, a to je light-motiv u većini redateljevih ostvarenja. Riječ je i o jednom od najozbiljnijih ostvarenja majstora napetosti koji je odgajan u katoličkoj vjeri i u čijem su opusu česte teme poput osjećaja krivnje, opraštanja, grijeha, otkupljenja, ispovijedi i religioznog straha. Iako sam Hitchcock u konačnici nije bio odveć zadovoljan ovim filmom, jer je držao da ateisti, agnostici i protestanti nisu razumjeli smisao ispovjedne tajne, takvom nezadovoljstvu realno nije bilo mjesta, jer je u cjelini riječ o dojmljivu djelu iznimne unutarnje napetosti i dramske tenzičnosti.
Sjajno kreirano tjeskobno i prijeteće ozračje te vrlo raspoložene interpretacije kompletne glumačke postave predvođene u ono vrijeme izuzetno popularnim Montgomeryjem Cliftom, čiji su partneri/ce oskarovci Anne Baxter i Karl Malden, velikom su redatelju omogućili stvaranje uzbudljive, suptilne i iznijansirane moralke u kojoj se na kompleksan način propituju ljubav, pravda, istina i vjera. Izvrsnu filmsku glazbu skladao je trostruki oskarovac i Hitchcockov povremeni suradnik Dimitri Tiomkin, koji je pozlaćene Akademijine statue osvojio za rad na remek-djelima Točno u podne Freda Zinnemanna, Između neba i zemlje Williama A. Wellmana te Starac i more Johna Sturgesa i Freda Zinnemanna. Tijekom snimanja dolazilo je do sukoba Hitchcocka i Montgomeryja Clifta, jer je Hitch za svaku scenu kreirao precizne storyboarde, dok se Clift pridržavao postulata metodičke glume te je odbijao slijediti redateljeve instrukcije, zbog čega je veliki broj scena sniman ponovo i ponovo.
Izvor: kinotuskanac.hr
