EVO I ZAŠTO Imaš li problem s blizinom?

John Bowlby bio je engleski psiholog, psihijatar te psihoanalitičar. Volontirao je u školama i radio u odgojnim klinikama, gdje je uspio provoditi svoja istraživanja i zaključke. Njegova najpoznatija teorija, “teorija privrženosti” osobe, ovisno o njihovom primarnom iskustvu i usvojenosti razvojnih stadija opisuje dijeleći ih pri tome u četiri kategorije privrženosti. Detaljna određivanja aspekata majčinskog ponašanja koji su prethodili individualnim razlikama u privrženosti dojenčadi omogućili su Bowlbyu brojne zaključke, a onda i imenovanje određenih vrsta privrženosti. One mogu biti sigurne, anksiozne, izbjegavajuće i dezorganizirane.

Sigurna privrženost

Osobe sa sigurnom privrženošću vjeruju: „Vrijedan/na sam ljubavi i drugi su dostupni.“ Lako traže i primaju podršku, imaju povjerenje u odnos, skloni su stabilnim emocijama i otvorenoj komunikaciji, gdje jasno izražavaju svoje potrebe i slušaju bez obrambenog stava.

Anksiozna (preokupirana) privrženost

Karakteristična misao onih koji se nalaze u ovoj skupini glasi: „Moram zaslužiti ljubav.“ Boje se napuštanja, pokazuju pojačanu emocionalnu reaktivnost i imaju stalnu potrebu za potvrdom. U komunikaciji su intenzivne i preosjetljive na ton glasa ili znakove distanciranja, za razliku od osoba sa sigurnom privrženošću.

Izbjegavajuća (distancirana) privrženost

Dok anksiozna privrženost sugerira na potrebu da se ljubav zasluži, ovi pak, koji imaju izbjegavajući tip privrženosti, najčešće misle kako ne trebaju nikoga. Naglašavaju samostalnost, teško ostvaruju emocionalnu bliskost i često potiskuju osjećaje. U komunikaciji racionaliziraju, minimiziraju emocije i povlače se u konfliktu.

Dezorganizirana privrženost

Opisujući osobe čije ponašanje odgovara tipičnom za dezorganiziranu privrženost, Bowlby navodi da je bliskost takvima istovremeno željena i zastrašujuća. Ovakvi tipovi osobnosti pokazuju kontradiktorna ponašanja, intenzivne i zbunjujuće reakcije, što je često povezano s ranom traumom vezano uz odnos s nekim od roditelja ili skrbnika. U komunikaciji su često nepredvidivi.

Što s time?

Svaka je situacija jedinstvena i zahtijeva smisleni odgovor, koliko god ona bila zahtjevna ili složena. Doista, postoje mnoge zbilje na koje ne možemo utjecati, koje su nam jednostavno dane kao takve i koje čine dio našeg osobnog svijeta, našeg “ja”. No u tom našem svijetu postoji nešto na što možemo utjecati i to je ta “egzistencijalna stvarnost”, prostor slobode. Za što ćeš se odlučiti? Što će prevladati?