CRKVA SV. BLAŽA 370 relikvija na jednom mjestu

Crkva sv. Blaža u Vodnjanu jedno je od najneobičnijih i najtajanstvenijih mjesta u Hrvatskoj. Crkva je poznata po zbirci relikvija i tzv. “vodnjanskim mumijama” — prirodno očuvanim tijelima svetaca koja stoljećima gotovo nisu propala.

Najpoznatija sveta tijela koja se tamo čuvaju su:

• sv. Nikolosa Bursa

• sv. Ivan Olini

• sv. Leon Bembo

• dijelovi tijela sv. Barbare i sv. Sebastijana

Njihova su tijela ili dijelovi tijela ostali očuvani bez klasične mumifikacije ili balzamiranja, što je kroz povijest izazivalo veliko zanimanje vjernika, liječnika i znanstvenika.

Posebno je fascinantno što su neka tijela zadržala:

• kožu,

• nokte,

• kosu,

• pa čak i dijelove mekog tkiva.

Nalaze se u staklenim sarkofazima iza glavnog oltara i u sakralnoj zbirci crkve. 

Osim mumija, crkva čuva ogromnu zbirku relikvija:

• oko 370 relikvija,

• od približno 250 svetaca,

• uključujući navodne fragmente Kristova križa, trn iz Isusove krune i dio vela Bogorodice. 

Zbirka je stigla u Vodnjan početkom 19. stoljeća zahvaljujući talijanskom slikaru i kolekcionaru Gaetanu Gressleru. On je relikvije donio iz Venecije kako bi ih spasio od uništenja tijekom Napoleonovih osvajanja.

Sama crkva je ogromna — najveća u Istri — a njen zvonik visok oko 60 metara dominira Vodnjanom. Građena je između 1760. i 1800. godine po uzoru na venecijanske crkve. 

Danas je mjesto istovremeno:

• crkva,

• muzej sakralne umjetnosti,

• hodočasničko svetište,

• i velika turistička atrakcija Istre.

Mnogi posjetitelji kažu da atmosfera unutra djeluje vrlo neobično — kombinacija muzeja, crkve i gotovo “gotičkog” dojma zbog starih relikvija i staklenih lijesova sa svetim tijelima.

Znanstvenici i liječnici pokušavali su istražiti nekoliko stvari:

• jesu li tijela bila balzamirana,

• kakvi su uvjeti vlage i zraka u crkvi,

• postoji li posebna mikroklima,

• te kako su se meka tkiva mogla očuvati stoljećima.

Posebno ih je fasciniralo što su neka tijela zadržala:

• kožu,

• nokte,

• kosu,

• pa čak i dijelove unutarnjeg tkiva.

Kod nekih svetih tijela istraživači su koristili:

• rendgenske snimke,

• analize tkiva,

• mjerenje vlage,

• i pregled lijesova i odjeće.

Jedan od glavnih zaključaka bio je da tijela nisu hermetički zatvorena niti zaštićena modernim metodama konzervacije, što cijeli fenomen čini još neobičnijim.

Postoje teorije da su očuvanju pridonijeli:

• suhi zrak,

• prirodna ventilacija,

• sastav kamena crkve,

• te određeni mikrobiološki uvjeti.

Ali nijedna teorija nije do kraja objasnila sva tijela jednako dobro.

Najviše se proučavalo tijelo sv. Nikolose Burse, redovnice iz Kopra iz 15. stoljeća. Njezino tijelo smatra se jednim od najbolje očuvanih u zbirci. Zanimljivo je da su sačuvani dijelovi kože i odjeće, iako tijelo stoljećima nije bilo posebno konzervirano.

U nekim popularnim reportažama čak se spominje da su oko “svetih tijela” mjerene neobične energetske pojave, ali to nije potvrđeno ozbiljnim znanstvenim radovima i više pripada području lokalnih priča i mistike nego službene znanosti.

Zato danas postoje dva pogleda na vodnjanske mumije:

• vjerski — kao znak svetosti i čuda,

• znanstveni — kao rijedak prirodni fenomen očuvanja tijela.

I upravo ta kombinacija religije, povijesti i neriješene znanstvene zagonetke čini Vodnjan jednim od najtajanstvenijih mjesta u Istri.

Ako želite pogledati ove mumije crkvu možete pogledati kroz cijelu godinu, u sezoni u određeno vrijeme kada je otvorena, izvan sezone uz najavu.

Izvor: poistri.eu