Ovako je sv. Josemaría shvatio da Bog od njega nešto želi
Jednog snježnog dana u srcu zime u Logroñu, Josemaría - još tinejdžer - ugledao je otiske bosih stopala karmelićanskog fratra u snijegu. Ti su otisci uzburkali njegovo srce, rasplamsavajući želju za velikom ljubavlju. Suočen sa žrtvom tog fratra za ljubav prema Bogu, Josemaría se pitao što on sam čini za svog Boga.
Budući osnivač Opusa Dei osjetio je te poticaje Ljubavi, kako ih je nazvao, kada je imao petnaest ili šesnaest godina. Istovremeno je shvatio da Gospodin nešto želi od njega, ali nije znao što. U tim zimskim danima, u prvim mjesecima 1918., nekoliko je puta otišao razgovarati s ocem Joséom Miguelom, jednim od fratara koji su živjeli pored samostana bosonogih karmelićana (u današnjem Gran Vía de Logroño) i koji su služili u njegovoj crkvi.
Kasnije je Josemaría razmišljao o tome da postane svećenik. 'Zašto sam postao svećenik?', pitao bi se godinama kasnije: 'Jer sam vjerovao da će na taj način biti lakše ispuniti Božju volju koju nisam poznavao. Otprilike osam godina prije svog svećeničkog ređenja slutio sam to, ali nisam znao što je to, i nisam saznao sve do 1928. Zato sam i postao svećenik.'
Na ovaj slikovit način, Salvador Bernal, u svojoj knjizi Bilješke o životu osnivača Opusa Dei, prvoj biografiji sveca, prepričava njegovu blisku povezanost s gradom Logroñom.
Kao što je dobro poznato, sveti Josemaría Escrivá de Balaguer rođen je u Barbastru (Huesca) 9. siječnja 1902. Iz profesionalnih razloga, njegovi su se roditelji preselili u Logroño. U ulici Mercado - danas ulici Portales - Don Antonio Garrigosa y Borrell posjedovao je trgovinu tkaninama pod nazivom "La Gran Ciudad de Londres" (Veliki grad London). Don José Escrivá, otac našeg sveca, postigao je s njim dogovor kojim je određen financijski udio u poslu, a istovremeno je svakodnevno radio poslužujući kupce.
Treba napomenuti da su prvi dani boravka obitelji Escrivá u Logroñu - njegovih roditelja i braće i sestara Carmen i Santiaga - bili posebno teški zbog novih okolnosti s kojima su se suočili nakon što su napustili svoju domovinu Aragon, a točnije grad Barbastro. Nepoznavanje ikoga i početak praktički ispočetka u toliko mnogo aspekata bilo je nešto što su podnijeli s velikom kršćanskom hrabrošću.
U početku su živjeli u ulici Sagasta, na današnjem broju 12, na četvrtom katu, što nije bilo osobito gostoljubivo. Zbog svog rasporeda bilo je posebno vruće ljeti, a hladno zimi. S vrlo niskim stropovima, iznad je bilo potkrovlje koje je samo djelomično prekrivalo krov.
Poznato je da su mnogim nedjeljama izlazili u šetnje, gotovo uvijek u društvu drugih obitelji s kojima su vrlo brzo stupili u kontakt, posebno uz cestu Laguardia, a također i uz cestu Navarra, nakon što su prešli Željezni most, koji je bio blizu kuće.
Nakon nekog vremena, preselili su se u nešto udobniji, iako još uvijek skroman, stan u ulici Canalejas broj 7, također na četvrtom katu. Nakon što su se smjestili, mladi Josemaría upisan je u srednju školu "Práxedes Mateo Sagasta". Kao što smo već vidjeli, Josemaría nikada nije razmišljao o tome da postane svećenik. Međutim, osjećao se ponukan to učiniti nakon što je jednog hladnog zimskog dana iskusio Božje poticaje. Nakon što je odlučio krenuti tim putem, razgovarao je s roditeljima. Oni su, bez sumnje, imali druge planove za svog sina. Ipak, dali su mu savjet tipičan za kršćansku obitelj koja sve stavlja u Božje ruke.
I tako je u listopadu 1918. započeo studij u sjemeništu u Logroñu. Zgrada sjemeništa nalazila se tamo gdje se danas nalazi šetalište Espolón, točnije na mjestu gdje se sada nalazi zgrada Vladine delegacije. Bio je dnevni student, što znači da je živio kod kuće sa svojom obitelji i tijekom dana putovao u sjemenište kako bi pohađao nastavu i sudjelovao u raznim obrazovnim aktivnostima.
Obiteljska tragedija potaknula je svečev odlazak iz Logroña. Njegov otac, Don José, neočekivano je preminuo 27. studenog 1924. u svom domu u ulici Sagasta, kamo su se nedavno ponovno preselili. Nekoliko mjeseci kasnije, cijela se obitelj preselila u Zaragozu.
Boravak osnivača Opusa Dei u Logroñu nije nešto što bih zaboravio. Bio je vrlo intenzivan i vrlo odlučujući. Sam svetac je u nekoliko navrata komentirao da ga je vrijeme provedeno u gradu Logroñu zauvijek obilježilo. Također se često prisjećao - i uvijek s velikom ljubavlju - vremena kada ga je otac vodio u tadašnju kolegijalnu crkvu Santa María de la Redonda da se moli pred slikom Gospe od Čudotvorne medalje i pred prekrasnom Djevicom Anđeoskom koja se nalazila u koru.
Izvor: iessagaasta.edu.es
Prijevod: M. Đ.
