JACQUES PHILIPPE Moli ovako!

Sveti Ivan Damaščanski kaže da je molitva „uzdizanje uma i srca k Bogu”. Kao što su nam sveci pokazali, bezbrojni su načini na koje to možemo činiti. Ipak, pojam molitve ponekad nam se može činiti teško dokučivim, osobito ako nikada nismo imali redovitu molitvenu praksu ili smo je s vremenom zapustili. Jacques Philippe u svojim djelima nastoji molitvu učiniti jednostavnom i pristupačnom, istodobno naglašavajući duboke i preobražavajuće duhovne plodove koje ona donosi onima koji joj se ustrajno posvete.

1. „Što je Bog više u središtu našega života i što više očekujemo sve od njega i samo od njega, to će naši ljudski odnosi imati više izgleda biti uravnoteženi i ispunjeni srećom.”

2. „Uočimo ovu lijepu činjenicu: uvodeći nas u zajedništvo s Bogom, molitva nam omogućuje da sudjelujemo u Božjoj stvaralačkoj snazi. Kontemplacija hrani naše stvaralačke sposobnosti i našu domišljatost, osobito na području ljepote.

Suvremenoj umjetnosti bolno nedostaje nadahnuća i ona vrlo često proizvodi samo bolnu ružnoću, upravo u vremenu kada su ljudi toliko žedni ljepote. Samo će obnova vjere i molitve omogućiti umjetnicima da ponovno otkriju izvore istinskog stvaralaštva kako bi ljudima ponovno mogli pružiti ljepotu koja im je toliko potrebna, kao što su to činili Fra Angelico, Rembrandt ili Johann Sebastian Bach.”

3. „Ovdje valja istaknuti nešto važno: na unutarnju molitvu ne treba gledati kao na nešto izvanredno, čemu se posvećujemo u vremenu koje s mukom otkidamo od drugih obveza, nego ona treba postati navika, dio uobičajenog ritma našega života, tako da se njezino mjesto nikada ne dovodi u pitanje, ni jednoga jedinog dana.

To će potaknuti ustrajnost u unutarnjoj molitvi, koja je od presudne važnosti. Život je oblikovan ritmovima: ritmom otkucaja srca i disanja, ritmom dana i noći, obroka, tjedana i tako dalje. Unutarnja molitva treba postati svakodnevni događaj, jednako životno važan kao i osnovni ritmovi našega postojanja. Trebala bi postati disanje naših duša.”

4. „Vrijeme koje vjerno ustrajno provodimo u molitvi svakoga dana, čak i ako je ta molitva rastresena i naizgled slabe kvalitete, bit će beskrajno plodonosnije od povremenih dugih razdoblja molitve.”

5. „Kada je osoba vjerna svojim vremenima molitve, iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, to je poput bunara u vrtu koji je zatrpan otpadom – granama, lišćem, kamenjem i blatom – a ispod svega toga nalazi se čista i bistra voda.

Provodeći vrijeme u molitvi, strpljivo se trudite očistiti i osloboditi taj bunar. U početku na površinu izlaze blato i prljavština: naša bijeda, brige, strahovi, krivnja, samooptuživanje – sve ono što inače nastojimo izbjeći.

Mnogi ljudi bježe od samih sebe. Danas postoji stvaran strah od tišine! Ali oni koji imaju hrabrosti krenuti dalje u pustinju na kraju pronađu oazu.”

6. „Bog kojega upoznajemo u molitvi jest osobni Bog, živi i istiniti Bog, Bog Abrahama, Izaka i Jakova, Otac našega Gospodina Isusa Krista; Bog koji govori srcu, kako je to izrazio Pascal.”

Izvor: scepterpublishers.org

Prijevod: M. Đ.