ZNAMO I ZAŠTO Neprijatelj ne želi da moliš

Ne možemo istodobno činiti ono što đavao želi i moliti. Svaka minuta koju provedemo u molitvi minuta je u kojoj činimo nešto što đavao ne želi da činimo. S druge strane, Bog nas s ljubavlju želi slušati. Biblija je ispunjena odlomcima koji nas potiču na molitvu. Pavao je osobito često poticao braću na molitvu. Gotovo u svakoj od svojih poslanica nalazimo njegov poziv na molitvu.

Svetima u Solunu jednostavno je rekao: „Molite bez prestanka“ (1 Sol 5,17).

Braći u Kolosama napisao je: „Ustrajte u molitvi“ (Kol 4,2).

Nakon što je svete u Efezu potaknuo da obuku svu Božju bojnu opremu, nastavio je riječima: „Molite u svakoj prigodi u Duhu, sa svakovrsnom molitvom i prošnjom“ (Ef 6,18).

Crkvi u Filipima rekao je: „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu“ (Fil 4,6).

Zašto je Pavao toliko ustrajno poticao na molitvu? Zato što je znao da je molitva ključna u pobjedi nad đavlom. Isus je svojim učenicima rekao da mole kako ne bi pali u napast (Mt 26,41). Ništa ne može tako snažno zaustaviti napast kao snaga molitve. Kad god ste u napasti učiniti nešto što đavao želi da učinite, a znate da Bog to ne želi, molite i promatrajte kako molitva može nadvladati svaku napast. Još je bolje moliti za ono čemu bismo mogli biti izloženi u napasti prije nego što se uopće nađemo u takvoj situaciji; i to će nam biti od velike koristi. Molitva ima snagu utišati svaku napast.

Drugi razlog zbog kojega đavao ne želi da molimo jest taj što zna da nikada nismo bliže Bogu nego kada molimo. Upravo se u molitvi najbolje približavamo Bogu.

Poslanica Hebrejima

„Pristupajmo, dakle, smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pomoć u pravi čas.“

U ovome nema ničega što bi se svidjelo Sotoni. Iako ovaj redak možemo primijeniti na molitvu općenito (jer se svaki put kada molimo približavamo prijestolju milosti), kontekst upućuje na molitvu u trenucima kada nam je potrebna Božja pomoć, osobito kada sagriješimo. Neposredno prije 16. retka pisac Poslanice Hebrejima predstavlja Isusa kao našega velikoga Velikog svećenika. Upravo po njemu, našem posredniku (1 Tim 2,5), imamo slobodan i pouzdan pristup Bogu. Zašto? Zato što je njegova žrtva i prolivena krv otvorila put da po molitvi stupimo u Božju prisutnost (Heb 10,19–22). A kada sagriješimo, imamo njegovu pomoć (1 Iv 2,1).

Po kajanju i molitvi, uz pomoć našega Zagovornika koji je uz nas, primamo milosrđe i nalazimo milost koja nam je potrebna kada tražimo Božje oproštenje (Dj 8,22). Želi li đavao da se time okoristimo? Naravno da ne! On želi da, kada posrnemo, ostanemo u grijehu i valjamo se u njemu. Nemojte činiti ono što đavao želi. Po molitvi se okoristite Božjim milosrđem i milošću kako biste sačuvali zajedništvo s Bogom (1 Iv 1,9).

Molitva je snažna. Pomaže nam spriječiti grijeh i daje nam izlaz kada ipak sagriješimo. Učinimo upravo ono što Sotona ne želi da činimo. 

Prijevod: M. Đ.

Izvor: brownstreetcoc.org