Trebamo više katoličkih džentlmena

Sveti Ivan Zlatousti savjetuje mladim muževima da svojim ženama kažu:

„Uzeo sam te u svoje naručje i volim te, i draža si mi od samoga života. Jer ovaj je sadašnji život ništavan, a moja je najveća želja provesti ga s tobom na takav način da možemo biti sigurni da nećemo biti razdvojeni u životu koji nam je pripravljen. Tvoju ljubav stavljam iznad svega i ništa mi ne bi bilo gorče ni bolnije od toga da se u nečemu ne slažem s tobom.“

Nedavno se zaručila jedna mlada žena koju poznajem već nekoliko godina. Izvanredna je osoba, snažna, puna vjere i čvrsta karaktera. Kasnije toga dana, nakon što sam čuo radosnu vijest, poslao sam joj poruku: „Pretpostavljam da je vrijedan tebe, inače ne bi rekla da.“ Ono što sam zapravo mislio bilo je: bolje mu je da je kršćanski džentlmen.

Nakon što sam toj mladoj ženi poslao poruku, počeo sam razmišljati o tome što konkretno mislim pod riječju „džentlmen“. Znam da John Henry Newman ima sažet opis. Zatim sam pomislio na muškarce u svojem životu na koje sam se pokušavao ugledati, muškarce koji, po mom mišljenju, utjelovljuju karakter džentlmena. Ima ih mnogo. Pomislio sam na svoga djeda, koji mi je prije mojega vjenčanja napisao:

„Kad je Nana pogledala Pattijino [moje supruge] lice na fotografiji koju si poslao, rekla mi je: ‘Ona ima karakter. Vidim joj to na licu. Ona je dama.’ Stoga, Tome, da bi bio dostojan dame, moraš biti džentlmen…“

Te sam večeri poslije proveo neko vrijeme zapisujući svoje misli i razmišljajući o budućnosti svojih kćeri. Misli mi nisu osobito dobro povezane, nisu ni najbolje organizirane, mnogo toga nedostaje, ali ovo mi je te večeri palo na pamet. Oprostite zbog duljine!

Ne želim da moje kćeri izlaze s „dečkima“ niti da se za njih udaju, nego s džentlmenima i za džentlmene. Želim da moji sinovi budu džentlmeni. Želim i sam biti džentlmen. Što je džentlmen? Evo što me Patti naučila tijekom 28 godina koliko je poznajem. Muškarac kakvim me ona potiče da postanem jest muškarac s otkupljenom muževnošću — što je teološki sažet način da se kaže „džentlmen“. Što to znači u praksi, uglavnom sam naučio od muškaraca u svojem životu koji su tu visoku zadaću ili ostvarili ili narušili. Za svjedočanstvo i utjecaj tih muškaraca u mojem životu zauvijek ću biti zahvalan Bogu (Izr 27,17).

Težim tome da budem ovaj kršćanski džentlmen. Kakav je on?

On je odgovoran, poštuje sebe i bogobojazan je. Odgovoran je za vlastite odluke i odgovorno pristupa svojim obvezama. Poštuje sebe jer traži istinu, autentičan je i nije dvoličan; ono što vidiš, to i dobiješ. Bogobojazan je jer zna da pravednost od njega zahtijeva mnogo; zahtjeve koji učinkovito obuzdavaju njegove neukroćene strasti kako bi, poput svetoga Josipa, mogao živjeti kao pravedan čovjek. Strah Božji čini ga i krotkim, što ne znači „slabim“, nego snažnim čovjekom koji svoju snagu stavlja u službu dobra. Džentlmeni su blagi kada upotrebljavaju svoju snagu. Krotki su također ponizni, što ih čini hrabrima kada treba zauzeti se za ono što je ispravno i spremnima podnijeti udarce koji dolaze kada čovjek čini ono što je ispravno. Ponizan je i dovoljno da prizna kada pogriješi, prihvati posljedice i nastavi težiti boljemu.

Džentlmeni podnose kritiku bez uzmicanja, ali su također spremni suočiti druge s problemom kada je to potrebno. Ispunjavaju obećanja, dosljedni su i drže do svoje riječi. Zauzimaju se za druge kojima je nanesena nepravda i ne pridružuju se ogovaranju i ružnom govoru o drugima. Kritiku drugome radije iznose u lice. Spremni su naporno raditi za dobrobit drugih. Vole raditi, ali ne dopuštaju da im karijera postane izgovor za izbjegavanje težeg rada koji zahtijevaju međuljudski odnosi. Imaju plan za život i znaju kamo idu; ili su barem predani tome da pronađu put. Oni rješavaju probleme, ali spremni su prihvatiti i ono što se ne može popraviti.

Džentlmeni ustraju i svoje odluke ne temelje na osobnoj udobnosti ili lakoći, nego na onome što za ljude za koje su odgovorni stvara bolji svijet. Opet, oni ustraju; čak i ako ne mogu ostvariti ciljeve koje su si postavili, ne očajavaju, nego vjeruju da će Bog blagosloviti njihovu iskrenu želju i predani trud da ih ostvare.

Kontroliraju svoj jezik i, iako njihov govor može biti ekspresivan, nikada nije vulgaran ni prost. I premda njihov humor može biti oštar, nikada nije zajedljiv. Džentlmeni dobro znaju da riječi imaju golemu moć: mogu izgrađivati i rušiti, otkrivati ili skrivati dostojanstvo ljudskog bića — žene.

Džentlmeni visoko cijene žene. Ne tako da ih idealiziraju ili banaliziraju, niti tako da stvaraju iskrivljene fantazije koje odgovaraju neotkupljenim elementima njihove muškosti, nego poštuju jedinstvene darove koje je Bog dao ženama i koji određuju ženstvenost — „ženski genij“. Poštuju i potpuno jedinstveno utjelovljenje tog genija u svakoj pojedinoj ženi. Džentlmeni znaju da, kada se ženski darovi razvijaju, oni obogaćuju sve ono što je u njemu istinski muško. Međudjelovanje muškosti i ženstvenosti u odnosu izvor je beskrajno kreativnih napetosti i jednako beskrajnih razloga za zajednički smijeh. Živjela različitost! I to kakva različitost!

Prema onome što vidim u Patti, evo kratkog opisa ženskog genija kojemu sam se naučio diviti: usmjerenost prema drugima; brižnost; spremnost podnijeti teškoće za dobrobit drugih (usp. muškarce iz Mk 14,50 sa ženama iz Mk 15,40–41); intuitivnost; pažnja prema detaljima; nježnost; suosjećajnost; nevjerojatno pamćenje zbog kojega pomislim da imam demenciju.

Njezina ženstvenost meni govori: budi mi nježan i čuvaj me; nikada me nemoj koristiti ni iskorištavati; potrebna mi je stabilnost; budi čvrst u karakteru; riskiraj bliskost, povjerenje i ranjivost; želim autentičnost; voli me slobodno.

Visoki su to zahtjevi. Želim im svima dorasti.

Džentlmeni su viteški nastrojeni i njezinu dobrobit i ispunjenje stavljaju na prvo mjesto. Džentlmeni damama dopuštaju da „idu prve“ jer je takva narav ljubavi; a budimo iskreni, muškarci su prilično tupi i, ako netko mora ići prvi, neka to bude ona (Fil 2,3–4). Ne zato što je slaba, nego zato što ljubav nalaže poštovanje i stavljanje druge osobe na prvo mjesto, a muškarcima ta poruka općenito treba više nego ženama.

Poput svetoga Josipa, džentlmeni su čuvari ženine čistoće, kreposti koja čuva „vrt ljubavi“ (usp. Pj 4,12), a to najprije čine čuvajući vlastitu čistoću. Svaki džentlmen zna da mu čistoća pruža jedinstvenu priliku za junaštvo prema njoj. Zna da joj čekanjem do braka pokazuje kako je spreman biti joj vjeran cijeloga života, da može vladati sobom i da će, ako ona ikada ne bude mogla ili željela stupiti u spolni odnos u braku, to poštovati bez ogorčenosti i vjerno je ljubiti bez obzira na sve. Muškarac koji nije spreman čekati spolnu intimnost do braka nije džentlmen i nije vrijedan ni jednoga trenutka ženina vremena.

Džentlmen koristi svoju snagu kako bi oko ženina života izgradio dom, čuva njezino dostojanstvo i nikada ne koristi svoju snagu kako bi joj nanio štetu. Svaki muškarac koji prijeti nasiljem ili nanosi štetu, koji prisiljava strahom ili zastrašivanjem, nije je dostojan. Takav je muškarac prezira vrijedan kukavica. Džentlmena nikada ne ugrožavaju ženine snage i darovi; on ih njeguje, ima koristi od njih i potiče ih kao da su njegovi vlastiti. Želi gledati kako njezina osobnost cvjeta pod njegovim utjecajem.

Džentlmen želi upoznati pukotine i napukline žene koju voli — kao i vlastite — te svaki dan nastoji naučiti kako u njezinu životu izgrađivati ono što je dobro, štititi ono što je krhko i pomoći izliječiti ono što je slomljeno. Nastoji cijeniti njezine perspektive, koliko god se one divlje razlikovale — i trebale razlikovati — od njegovih vlastitih, te slobodno s njom dijeli svoje poglede. Ne boji se biti vođa i suočavati se s problemima zajedno s njom kada se pojave, blagom snagom koja uključuje i njezinu snagu. Želi istinu, zna se prepirati s poštovanjem i nastoji više razumjeti nego biti shvaćen.

Gleda je, izgovara njezino ime, primjećuje je, redovito joj daje komplimente i ulaže velik trud kako bi joj pokazao male znakove pažnje i ljubavi. Vrijedan je njezina povjerenja jer je svakoga dana spreman umrijeti tisuću puta kako bi zadobio njezino srce, dok joj istodobno daje svoje vlastito (Izr 31,11).

Krvavo je teško. Plod je to milosti za koju treba redovito moliti. Ali to je put ONOGA Čovjeka, Krista iz Evanđelja, Krista iz Poslanice Efežanima, 5. poglavlja. Krist je uzorni Džentlmen i svi koji žele uzeti svoj križ i biti njegovi učenici također će zajedno s njim biti džentlmeni.

Dok sam radio u domu i hospiciju Misionarki ljubavi za oboljele od AIDS-a u Washingtonu, bila je ondje jedna mlada žena koja se mnogo godina bavila prostitucijom. Obratila se na katoličku vjeru i jedne nedjelje tijekom mise primila sakramente. Bolest joj je već bila vrlo uznapredovala. Nakon što je umrla, kapelan je ispričao da je ubrzo nakon svoje prve pričesti rekla:

„To je prvi put da je muškarac ušao u moje tijelo a da me volio.“

Potresno.

Upoznala je svojega prvog Džentlmena, muškarca koji ju je volio Kristovom otkupljenom muškošću.

Braćo, neka svi budemo protagonisti Kristove revolucije autentične muškosti. Dakako, svaki potencijalni udvarač mojim kćerima mora biti džentlmen ili će morati osjetiti žestinu moje konjice.

Dame, hvala vam što nas potičete da budemo džentlmeni. Nemojte nam nikada dopustiti da se izvučemo od toga.

Sveti Ivane Pavle II., prepusti mi završnu riječ:

„Crkva zahvaljuje za sva očitovanja ženskoga genija koja su se tijekom povijesti pojavila među svim narodima i nacijama; zahvaljuje za sve karizme koje Duh Sveti daruje ženama u povijesti Božjeg naroda, za sve pobjede koje duguje njihovoj vjeri, nadi i ljubavi: zahvaljuje za sve plodove ženske svetosti.“

Izvor: wordonfire.org

Prijevod: M. Đ.