PROVJERENO Ovako ćeš lakše otvoriti komunikaciju

Jedna od stvari s kojima se ljudi najviše muče jednostavno je započinjanje razgovora. Ne znaju što reći kako bi probili led.

Možete drugima olakšati da vam priđu tako što ćete nositi nešto što prirodno potiče kompliment ili pitanje. Nešto što nije kičasto ili pretjerano upadljivo — ljudi će možda primijetiti neki izrazito neobičan predmet i pitati vas o njemu, ali tada će već steći dojam da ste pomalo klaun. Radije pokažite nešto poput sata, kravate ili značke na reveru što je suptilno drugačije ili zanimljivo, ili majicu s oznakom benda, sportskog kluba ili mjesta prema kojem i druga osoba možda gaji simpatije ili o kojem želi saznati više. Iz vlastitog iskustva mogu također reći da su brkovi nepogrešiv način za započinjanje razgovora.

Olakšajte drugima da zapamte vaše ime

Razmjena imena obično je prvi korak pri upoznavanju nove osobe. Ipak, svi iz iskustva znamo koliko je lako zaboraviti nečije ime doslovno deset sekundi nakon što ga ta osoba izgovori. Kada se to dogodi, spoznaja o tome ostaje negdje u pozadini i odvlači pažnju od razgovora. Osoba će također oklijevati ponovno izgovoriti vaše ime i osjećat će se manje sigurnom kada vas sljedeći put sretne.

Ime je tako lako zaboraviti zato što stres zbog neobveznog razgovora otežava njegovo upamćivanje. Sljedeći savjeti mogu pomoći da se tomu suprotstavite i da vaš novi poznanik lakše zapamti vaše ime:

Izgovorite ga jasno. To se možda čini očitim, ali kada drugima kažete svoje ime, odgovaraju li vam često: „Molim?“ ili „Kako?“ Ako je tako, trebali biste ga izgovarati razgovjetnije (pazite da ne mrmljate) i možda malo usporiti. Ako ste na bučnom mjestu, svakako izgovorite svoje ime dovoljno glasno.

Ako je vaše ime strano ili neuobičajeno, izgovorite ga još sporije i razgovjetnije. Stručnjakinja za komunikaciju Carol Fleming preporučuje da prije izgovaranja imena kažete: „Moje je ime većini ljudi prilično teško.“ Budući da ste ih upozorili na to da je ime neuobičajeno, „uložit će dodatni trud da ga poslušaju i zapamte“.

Ako se vaše ime rimuje s nekom drugom riječju, i to vam može pomoći. Primjerice: „Zovem se Gower, što se rimuje s engleskom riječi tower.“

Recite „Moje je ime…“, a ne „Ja sam…“. Fleming preporučuje prvi oblik jer on „daje dodatnu informaciju da slijedi nečije ime, pa se druga osoba može pripremiti da ga čuje. Drugi izraz može značiti bilo što: odlazim, drago mi je što smo se upoznali, veselim se hrani i tako dalje“.

Dodajte nešto o sebi. Jedan od razloga zbog kojih ljudi teško pamte imena jest taj što još nemaju kontekst u koji bi ga mogli smjestiti; nemaju mentalni okvir na koji bi mogli „objesiti“ tu informaciju. Stoga Fleming savjetuje da, kada vas netko pita kako se zovete, uz ime kažete i nešto o sebi. Na primjer:

• „Zovem se Sam Lewis. Moja se obitelj upravo doselila ovamo iz Toleda i tražimo novu crkvu u koju bismo išli.“

• „Zovem se Jeff Jackson. Prije sam radio u računovodstvu, ali privremeno su me premjestili ovamo da radim na projektu tvrtke Acme.“

Dodavanje neke informacije uz predstavljanje ne samo da vaše ime čini pamtljivijim nego drugoj osobi daje i nešto o čemu vas može pitati („Što vas je potaknulo na preseljenje?“), čime joj pomažete da nastavi razgovor.

Na pitanja odgovarajte opširno i s konkretnim pojedinostima

Pitanja koja se pojavljuju tijekom razgovora ovise o informacijama koje druga osoba podijeli. Kažete mi da ste iz Kalifornije, a ja pitam iz kojeg dijela. Kažete mi da radite u marketingu, a ja pitam kako ste se počeli baviti tim područjem.

Što manje informacija ponudite odgovarajući na pitanja drugih ljudi, to im više otežavate postavljanje dobrog potpitanja i veća je vjerojatnost da će razgovor završiti u neugodnoj tišini.

Bilo bi lijepo kada bismo živjeli u svijetu u kojem svi znaju postavljati otvorena pitanja koja potiču opširnije i sadržajnije odgovore, umjesto zatvorenih pitanja na koja se može odgovoriti samo jednom riječju. Ali, nažalost, ne živimo.

Umjesto toga, velika je vjerojatnost da će vam osoba s kojom započnete razgovor uglavnom postavljati upravo takva pitanja: „Sviđa li ti se ovaj kolegij?“ „Jesi li nov ovdje?“ Ako prihvatite razgovorni mamac i odgovorite jednom riječju — „Da“ — neće znati što vas sljedeće pitati.

Zato pomozite drugima tako što ćete ponuditi opširnije odgovore bogate pojedinostima, čak i kada vam postave zatvoreno pitanje. Nemojte, naravno, pretjerivati, ali umjesto „Da“ ili „Ne“ ponudite cijelu rečenicu ili dvije. U svoje odgovore ubacite konkretne pojedinosti poput imena, mjesta i slično, jer drugoj osobi općeniti odgovori daju vrlo malo toga za što se može uhvatiti i na čemu može nastaviti razgovor.

• „Da, ovaj je kolegij odličan. Studirao sam povijest, ali nakon kolegija Uvod u filozofiju odlučio sam promijeniti studij i stvarno mi je drago zbog toga.“

• „Ne, samo me nisi mogao vidjeti ovdje jer sam se upravo vratio sa studijskog dopusta u Njemačkoj.“

Nadam se da ste im dali dovoljno materijala da vam lako postave potpitanje: „Tko vam je predavao Uvod u filozofiju?“ „Što ste radili u Njemačkoj?“

Svoj posao opišite na način koji će drugi razumjeti

Kao što odgovori od jedne riječi predstavljaju prepreku razgovoru, tako ga može zakočiti i opis vašeg posla koji je neodređen, zbunjujući ili prepun stručnih izraza. Pitanje čime se netko bavi obično se postavlja vrlo rano u razgovoru, a ako druga osoba ne razumije vaš odgovor ili ne zna kako na njega reagirati, tek započeti razgovor može naglo zastati.

Primjerice, umjesto da samo kažete: „Bavim se financijama“ ili da svoj posao u području rizičnog kapitala objašnjavate mnoštvom stručnih izraza, recite nešto poput:

„Radim u svijetu financija i ulaganja. Zaposlen sam u društvu za ulaganje rizičnog kapitala koje, umjesto da traži ‘atraktivne’ tehnološke startupe, pronalazi obiteljske tvrtke u ‘dosadnim’ djelatnostima poput klimatizacije ili oglašavanja na reklamnim panoima te im pomaže da se prošire ili njihovim vlasnicima da se povuku iz poslovanja. Moj je posao pronaći tvrtke koje bi nam mogle odgovarati za ulaganje ili kupnju.“

Kada objašnjavate čime se bavite, nastojte odgovoriti na tri pitanja: Što radite? Za koga to radite? I kako to radite? Kada prenesete te informacije, druga će osoba bolje razumjeti vaš posao i lakše vam postaviti potpitanja — čime se dobar razgovor može nesmetano nastaviti.

Izvor: artofmanliness.com

Prijevod: M. Đ.