Jesu li moguća muško-ženska prijateljstva?

Velik dio razloga zbog kojih još uvijek nismo dali konačan odgovor na ovo pitanje jest taj što je ono zapravo relativno novo. Tijekom većeg dijela ljudske povijesti muškarci i žene u osnovi su živjeli u društvenim svjetovima odvojenima po spolu sve dok se nisu vjenčali. To je značilo da su se muškarci družili samo s muškarcima, a žene samo sa ženama. Čak i nakon sklapanja braka muškarci i žene uglavnom su nastavili voditi odvojene društvene živote — muškarci su se u davna vremena po cijele dane družili s drugim muškarcima u lovu, a u novije vrijeme na poslu ili na fakultetima namijenjenima samo muškarcima; žene su ostajale u zajednici ili kod kuće i družile se sa svojim prijateljicama. Tek krajem 19. i početkom 20. stoljeća prijateljstva između muškaraca i žena postala su uobičajena pojava. Kako je sve više žena ulazilo na tržište rada i u sveučilišni sustav, koji su dotad uglavnom bili muški, muškarci i žene morali su pronaći način kako međusobno ostvarivati odnose koji nisu bili romantični ni seksualni. Stotinu godina poslije još uvijek pokušavamo to dokučiti.

Što kaže istraživanje

Kad je riječ o ovom gorućem pitanju, svatko ima svoje mišljenje i anegdotu koju može podijeliti. Stoga najprije pogledajmo što su o tome otkrili ozbiljni znanstvenici.

Socijalni psiholozi diljem svijeta zapravo su mnogo istraživali ono što se naziva prijateljstvima „među spolovima“, a njihova otkrića upućuju na to da je stari Harry možda bio na tragu nečega kad se našalio da „muškarci i žene ne mogu biti prijatelji jer im seks uvijek stane na put“.

U jednom istraživanju znanstvenici sa Sveučilišta Wisconsin doveli su u laboratorij 88 parova prijatelja suprotnog spola. Parovi su morali jedno pred drugim obećati da nakon izlaska iz laboratorija neće razgovarati o istraživanju. Zatim su razdvojeni i svakome je postavljen niz pitanja kojima su se nastojali procijeniti njihovi romantični osjećaji prema prijatelju suprotnog spola.

Istraživači su utvrdili da žene uglavnom nisu bile privučene svojim muškim prijateljima i taj su odnos doživljavale isključivo platonski, dok su muškarci uglavnom gajili romantične osjećaje prema svojim prijateljicama. Muškarci nisu bili samo privučeniji svojim navodno platonskim prijateljicama nego su također pogrešno vjerovali da su ti osjećaji uzajamni te su bili spremniji djelovati na temelju tako pogrešno shvaćene uzajamne privlačnosti.

Stoga istraživanje sugerira da žene uglavnom smatraju kako muškarci i žene mogu biti „samo prijatelji“, dok se muškarci potajno nadaju da bi njihov odnos s prijateljicom mogao prerasti u nešto više. Drugim riječima, ovo istraživanje daje nam znanstveno objašnjenje za ono što se popularno naziva „zonom prijateljstva“. Kad je riječ o odnosima između muškaraca i žena, oni su često na potpuno različitim valnim duljinama!

To ne znači da iskreno platonska prijateljstva između muškaraca i žena nisu moguća. Sociolozi su zabilježili da muškarci i žene doista mogu biti samo prijatelji te da prijateljstva između spolova donose određene koristi — primjerice, od druge strane možete naučiti kako najbolje privući partnera — koje ne možete dobiti iz prijateljstava s osobama istog spola. Međutim, ti isti sociolozi svoje zaključke ublažavaju napomenom da su odnosi između muškaraca i žena obično složeniji od istospolnih odnosa te zahtijevaju mnogo više komunikacije i otvorenosti.

Dakle, mogu li muškarci i žene biti prijatelji ili ne?

Čini se da je odgovor koji proizlazi iz istraživanja ujedno i onaj koji potvrđuje iskustvo većine ljudi iz stvarnog života: jednostavno — ovisi.

Situacija je kod svake osobe drugačija, a brojna mišljenja o ovoj temi često su vrlo čvrsta i strastveno zastupana. Ipak, ponizno bih predložio da je najbolji način za procjenu održivosti prijateljstava između muškaraca i žena primjena svojevrsne klizne ljestvice, uokvirene dvjema općim smjernicama.

Prva je da prijateljstva između muškaraca i žena postupno postaju teža od osnovne škole preko srednje škole i fakulteta pa sve do odrasle dobi. Što manje ljudi razmišlja o ulasku u ozbiljne veze, to je lakše i bezbrižnije snalaziti se u prijateljstvima između muškaraca i žena.

Prijateljstva između dječaka i djevojčica u osnovnoj školi? Nikakav problem.

U srednjoj školi? Obično sasvim prirodna i jednostavna.

Na fakultetu? Još uvijek prilično jednostavna, premda se pojavljuje više nesporazuma oko toga jeste li doista „samo prijatelji“.

A prijateljstva između muškaraca i žena u kasnijoj dobi, kada je sve više ljudi iz vašeg društvenog kruga u braku ili se vjenčava? Tada stvari postaju zamršene.

A to me dovodi do druge smjernice: prijateljstva između muškaraca i žena postaju sve teža što su veće obveze koje jedan ili oba prijatelja imaju prema svojim romantičnim partnerima.

Dakle, ako ste mlad i slobodan muškarac, slobodno imajte koliko god želite prijateljica. Kao što je već spomenuto, prijateljstva sa ženama daju vam uvid u način na koji funkcionira ženski um, što vam može pomoći da se uspješnije snalazite u svijetu spojeva i jednostavno postanete perceptivniji muškarac.

Naravno, još je jedna prednost prijateljstava između muškaraca i žena to što ona ponekad prerastu u ispunjavajuće romantične odnose. Mnogi čvrsti brakovi započeli su čvrstim prijateljstvom. No imajte na umu što istraživanja govore o vjerojatnosti da će vaše prijateljstvo sa ženom krenuti tim putem: mnogo je vjerojatnije da ćete vi razviti osjećaje prema njoj koje ona neće uzvratiti. To često može dovesti do ljutnje i frustracije zbog toga što ste završili u „zoni prijateljstva“.

No ne mora biti tako ako pravilno postavite svoja očekivanja i shvatite da je takav nesklad vrlo česta pojava koja je potvrđena i laboratorijskim istraživanjima. Što se tiče nijansi pitanja kada i trebate li prijateljici reći što osjećate kako biste vidjeli jesu li osjećaji uzajamni — o tome ćemo morati detaljnije u nekom drugom tekstu.

Ako ste pak stariji i/ili u braku odnosno ozbiljnoj vezi, s prijateljstvima sa ženama suprotnog spola trebali biste biti mnogo oprezniji. Osobno smatram da nakon što se vjenčate ne biste trebali imati prijateljicu s kojom provodite vrijeme nasamo, bez supruge. Svjestan sam da je to nekima nepopularno mišljenje.

„Imam sjajnu prijateljicu s kojom se stalno družim. Mojoj supruzi to ne smeta i oboje znamo da se među nama nikad ništa neće dogoditi!“ tvrde takvi ljudi.

Problem je u tome što se takve izjave obično izgovaraju dok je brak čvrst i dobro funkcionira — ljubav je toliko snažna da se ideja o razvijanju romantičnih osjećaja prema prijateljici čini potpuno nezamislivom, baš kao i mogućnost preljuba.

No jednostavno nikada ne znate što budućnost nosi. Brakovi prolaze kroz teška razdoblja. Kada se to dogodi, ljudi se često okreću prijateljima za emocionalnu potporu. Ako su ti prijatelji suprotnog spola, postoji mogućnost da se utješni zagrljaj pretvori u nešto više fizičke prirode a da to nijedna strana nije namjeravala.

Nažalost, Kate i ja poznajemo nekoliko ljudi — i muškaraca i žena — koji su na kraju prevarili svoga supružnika s bliskim prijateljem suprotnog spola upravo nakon što se dogodio gore opisani scenarij. Bili su gorljivi zagovornici ideje da muškarci i žene mogu biti samo prijatelji, čak i kada su u braku… Sve dok ta prijateljstva nisu pridonijela raspadu njihova braka.

Zato smatram da se nakon vjenčanja treba družiti samo s prijateljima istog spola ili se s prijateljima suprotnog spola družiti zajedno sa svojim supružnikom (izvan poslovnog okruženja, naravno). Svakako ne mislim da će svako prijateljstvo između muškarca i žene u braku dovesti do nevjere, ali ne smatram mudrim izlagati se tom riziku. Umjesto toga, treba koliko god je moguće stvoriti okolnosti koje pogoduju sretnom i dugotrajnom braku.

Dakle, mogu li muškarci i žene biti prijatelji? Naravno. Uz određene ograde. Upravo te ograde, na kraju krajeva, čine ovo složeno pitanje toliko zanimljivim i jamče da ćemo o njemu raspravljati još najmanje stotinu godina!

Izvor: artofmanliness.com

Prijevod: M. Đ.