TATA, PATIŠ LI OD OVOG SINDROMA? Evo 30 pitanja

Brak, obitelj, uredski posao, život u predgrađu i odrasla dob općenito ne moraju nužno dovesti do slabljenja muškosti, vitalnosti i muževnosti. No ako se ne uloži svjestan i aktivan napor kako bi se tome suprotstavilo, takve obveze i rutine obično vode prema stalnoj zauzetosti, tromosti, stagnaciji i nezadovoljstvu koji mogu iscrpiti čovjekove interese, ublažiti njegovu sklonost izazovima i osobnom rastu te ugasiti vatru u njemu.

Stoga u nastavku donosimo 30 pitanja za samoprocjenu, razvrstanih prema različitim područjima života. Pročitajte ih; razmislite; utvrdite u kojim se područjima želite suprotstaviti udomaćenim obrascima u koje mnogi muškarci postupno upadaju dok od mladog momka postaju zreli muškarci; i odlučite što biste mogli promijeniti kako biste svoju snagu — fizičku i mentalnu — očuvali i u starosti.

Doslovna tjelesna „mekoća” predstavlja vrlo konkretno središte Sindroma mekanog suburbanog tate. Kako prolaze godine nakon fakulteta, muškarci često postaju sve sjedilačkiji. Razina testosterona, mišićna masa i energija opadaju, dok se količina tjelesne masti povećava. To se može pretvoriti u negativan začarani krug: što ste pretiliji, to se manje želite kretati, a što se manje krećete, to više dobivate na težini.

Očuvanje tjelesne sposobnosti nije samo pitanje zdravlja; snaga i izdržljivost (dvije osobine koje su obje važne, ali nisu istoznačne) utječu i na svaki drugi aspekt vašeg života — od samopouzdanja i načina na koji se postavljate na poslu i u odnosima s drugima, preko aktivnosti i interesa kojima se možete baviti, pa sve do očuvanja psihološke dobrobiti. Stoga je postizanje i održavanje dobre tjelesne kondicije sam temelj borbe protiv vođenja vitalnog i ispunjenog života.

1. Bavite li se barem 60 minuta tjelesnom aktivnošću svakoga dana?

2. Jeste li provjerili razinu testosterona — i je li ona zdrava?

3. Je li vam opseg struka veći od 40 inča (oko 102 cm)?

4. Možete li 30 sekundi zadržati čučanj?

5. Možete li 30 sekundi visjeti na šipci?

6. Možete li napraviti barem pet zgibova?

7. Možete li podignuti vlastitu tjelesnu težinu i nositi je na određenoj udaljenosti?

8. Možete li iz mjesta skočiti u dalj za udaljenost jednaku vlastitoj visini?

9. Možete li izvesti potisak s klupe s težinom jednakom vlastitoj tjelesnoj težini?

10. Možete li izvesti dizanje utega s težinom od 150 % vlastite tjelesne težine?

11. Možete li ustati s tla bez korištenja ruku?

12. Kakav je omjer vremena koje provodite gledajući druge muškarce kako se bave sportom i vremena koje sami provodite baveći se sportom?

13. Kada ste se posljednji put toliko naporno fizički naprezali da jednostavno niste mogli a da ne stavite ruke na koljena?

14. Kada ste posljednji put trčali punom brzinom?

15. Kada ste posljednji put puzali po tlu?

16. Kada ste posljednji put skočili na nešto? A kada ste posljednji put skočili s nečega?

17. Kada ste se posljednji put penjali na nešto što nisu bile ljestve?

18. Kada ste posljednji put izveli eksplozivan pokret — zamah girjom, pliometrijsku vježbu i sl.?

19. Kada ste posljednji put osjećali da više ne možete napraviti nijedno ponavljanje vježbe s utezima, ali ste ipak skupili snagu i napravili još jedno?

20. Provodite li svakoga dana barem sat vremena na otvorenom ili više vremena provodite u zatvorenom nego prosječni zatvorenik?

21. Kada ste posljednji put vježbali izvan klimatizirane ili grijane zgrade?

22. Kada ste posljednji put plivali u prirodnoj vodi?

23. Koliko ste kilometara prošli pješice po neprerađenim, prirodnim površinama prošlog tjedna?

24. Koliko mislite da biste kilometara mogli prijeći pješice u jednom danu — biste li mogli prijeći 80 kilometara?

25. Kada ste posljednji put učinili nešto zbog čega vam je fizički bilo doista neugodno?

Ironija je u tome što kod Sindroma mekanog suburbanog tate stvari postaju mekane upravo zato što postaju tvrde. S godinama se odvija svojevrsni spor i postupan proces okoštavanja; ne samo da naši fizički pokreti postaju ograničeni i ukočeni, nego takvo postaje i naše razmišljanje.

Kad ste bili mladi, vjerojatno ste s prijateljima vodili duboke razgovore, zapisivali svoja razmišljanja, čitali, učili, promišljali — i kao rezultat toga mijenjali i usavršavali svoje ideje. Nažalost, većina ljudi nakon dobivanja fakultetske diplome smatra da je njihovo obrazovanje završilo. Prestaju učiti; počinju pasivno prihvaćati gotove odgovore iz medija; svoje razmišljanje prepuštaju drugima. Budući da odbacuju nove mentalne poticaje, njihove ideje postaju ustajale i na kraju se stvrdnu poput cementa.

Učenje ne bi trebalo biti nešto što se radi jednom i završava formalnim obrazovanjem, nego cjeloživotna težnja. Održavati um oštrim znači obvezati se na to da ćete cijeloga života ostati radoznali samouk, bez obzira na dob.

26. Koliko se često osjećate dosadno?

27. Kada ste posljednji put promijenili mišljenje o nečemu?

28. Kada ste posljednji put pročitali cijelu knjigu?

29. Kada ste posljednji put pročitali neko filozofsko djelo?

30. Kada ste posljednji put pročitali i dovršili knjigu za koju ste doista smatrali da je zahtjevna?

Borba protiv Sindroma mekanog suburbanog tate ne znači pokušavati svako životno razdoblje proživjeti upravo onako kako ste to činili kao mladić. Čovjekov životni ciklus ima svoja različita razdoblja i nije mudro zanemariti promjene raspoloženja, želja, broja i opsega odgovornosti te jednostavne fiziološke stvarnosti koje svako od tih razdoblja donosi.

Kako starite, neke će vam aktivnosti postajati više, a neke manje ispunjavajuće nego što su vam nekoć bile; imat ćete manje toga za dobiti, a više toga za izgubiti preuzimanjem rizika; bolje ćete razumjeti što zapravo volite raditi, što želite raditi i što možete raditi.

Izvor: artofmanliness.com

Prijevod: M. Đ.