Tko su narcisi?

Narcisi su drugima najčešće simpatični, nose savršenu masku pred onima koji im nisu „na piku“. Svojom bezobzirnošću kao da hipnotiziraju odabranu žrtvu koja često ostane kao skamenjena. Jednostavno, nema odgovora na sva prozivanja, vulgarnosti, na svu tu degradaciju humanosti koju drugi ne žele vidjeti jer je – tako očita. Paradoks. Nikako se ne preporuča ulaziti s njima u rasprave jer postaju agresivni čim osjete da žrtva možda ima bolje argumente. Narcis nikad neće pitati za savjet – on, naravno, sve zna prije i bolje. Egzistira dnevno na rubu ekscesa, duh mu je uvijek spreman na neku eskalaciju emocija. Gnuša se žrtve toliko koliko je natjera da se počne gnušati sama sebe.

Sad se, dragi čitatelju, pitaš kako to ovaj što piše sve zna, kao da je doktorirao iz toga...? Zna li samo zbog osoba koje mu dolaze slomljene, ili samo koristeći umjetnu inteligenciju? Nažalost... autor ovog molitvenika je tijekom srednje škole na vlastitoj koži osjetio svaku riječ koju sada piše i o čemu neće pisati podrobnije jer on nije važan u ovom trenutku i njegovo svjedočanstvo će se zadržati samo na krajnjem ishodu. Da nije bilo Božjeg milosrđa, danas bi bio ili teški psihički bolesnik ili već na onoj drugoj strani.

Što me spasilo? Mozaik stvarnosti, mozaik djelovanja Božje ljubeće providnosti: dobri ispovjednici, blizina kapelice, prekrasni prijatelji… ali naj, najviše Riječ koju sam čuo i kojoj sam bez zadrške povjerovao. Jednom sam tako u krajnjem očaju ipak smogao snage i otvorio Sveto pismo, odnosno „otvorilo mi se“ samo na Psalmu 18. Odonda je ta Riječ postala Tijelom u meni, sakrila me u sebi, zapalila me i održala u Božjoj snazi usprkos ili za inat mojoj nemoći. 

Ovo je izvadak iz knjige „S Isusom kroz patnju“ p. Marka Glogovića u izdanju Naklade Crisinus, a čine prenošenje vrijedi isključivo za portal „Muževni budite“.