Foto: Unsplash
LAŽI IZ RALJA PAKLA Ovo te neprijatelj uvjerava svakog dana
Sotona se služi lažima kako bi nas odvratio od molitve. Koristi se užicima, dezinformacijama i našom lijenošću kako ne bismo molili. Služi se lažnim učiteljima, pretrpanim rasporedima i izvrsnim televizijskim programima kako bi nas odvratio od molitve.
No poznato je da se služi i istinom.
Koliko god to zvučalo neobično, knez tame ne oklijeva izreći istinu ako će nas ona navesti da pomislimo kako ne bismo trebali moliti.
Ovo je osam istinitih tvrdnji kojima se Sotona služi kako bi zaustavio najmoćniju silu na svijetu — molitve Božjega naroda…
- Bog već zna što ti je potrebno. Nema smisla tražiti.
- Nisi dostojan.
- Slab si.
- Tvoja je vjera malena.
- Ne možeš znati hoće li Bog uslišiti tvoje molitve.
- Ti si samo jedna osoba. Kakva korist od tvojih molitava?
- Ne znaš moliti.
- Tvoji grijesi mogu spriječiti uslišanje tvojih molitava.
Naravno, u pravu je. No te tvrdnje — premda su biblijske i potpuno točne — ne govore cijelu priču.
„Bog već zna što ti je potrebno.”
U Evanđelju po Mateju 6,8 Isus kaže: „Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.” A što je potom učinio? Dao nam je molitvu Očenaš.
Činjenica da Bog već zna što mi je potrebno nije izgovor za izbjegavanje molitve, nego poticaj da molimo.
„Nisi dostojan.”
O, koliko je to samo istinito! Srećom, to nije ono najvažnije. U Psalmu 130,3 čitamo da nitko ne bi opstao kad bi Gospodin pamtio bezakonja.
Bog ne postupa s ljudima kao da su savršeni. Svi su sagriješili i nitko nije pravedan, baš nitko (Rimljanima 3,10.23). U jednoj prekrasnoj staroj crkvenoj pjesmi pjeva se: „Krist prima grešnike, pa i mene sa svim mojim grijesima.”
Dakle, naša nedostojnost nije izgovor.
Volim riječi iz Psalma 103,14: „Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.”
Onaj koji nas je stvorio zna od kakve smo krhke tvari sazdani. Ne gaji nikakve iluzije o nama. Kad sagriješimo, jedino smo mi iznenađeni.
Kakva li je samo divna Spasitelja Bog dao!
„Slab si.”
Jesam, doista. No postoji i dobra vijest:
„Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje […] Jer kad sam slab, onda sam jak” (2 Korinćanima 12,9-10).
Prema tome, ni slabost nije izgovor.
„Tvoja je vjera malena.”
Doista, malena je. No Isus u Luki 17,6 kaže da i vjera velika poput gorušičina zrna može učiniti čuda.
Stoga pitanje nije koliko je velika moja vjera, nego služim li se njome. Isus je preplašenim učenicima postavio pitanje: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” (Marko 4,40).
Malena vjera nije izgovor. Vjera je poput radioaktivnosti: i mala količina može imati velik učinak.
„Ne znaš hoće li Gospodin uslišiti tvoje molitve.”
To je istina jer je On sveznajući i posjeduje savršenu mudrost, a ja ne. Gledam kao kroz mutno staklo i moje su molitve jednako nesavršene. No na kraju kažem: „Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!” (Matej 26,39).
Potpuno sam miran kad svoje molitve uznesem Bogu, a njihovo uslišanje prepustim Gospodinu.
Ono što ne smijem činiti jest samouvjereno tvrditi da će ili da mora uslišiti moju molitvu, kao da je njegova vjernost na kušnji ako to ne učini.
U Psalmu 115,3 piše: „Bog je naš na nebesima, sve što mu se svidi, to učini.”
Poznavajući njegov divni karakter, upravo to i želim.
Dakle, to što ne znam kako će odgovoriti nije razlog da ne molim. Vjerujem mu.
„Ti si samo jedna osoba. Kakva korist od tvojih molitava?”
Ova me tvrdnja nasmijava.
Jednom me Gospodin potaknuo da molim za Billyja Grahama, koji je tada sjedio u mojem uredu, na stolcu s moje desne strane. Moj je odgovor bio: „Gospodine, ljudi diljem svijeta mole za Billyja Grahama, a ja sam samo jedna osoba.”
U tom sam trenutku shvatio koliko je taj odgovor besmislen i gotovo se glasno nasmijao.
Poznajete li nekoga tko je dvije osobe? Tri osobe? Čitava gomila ljudi? Svatko tko moli jest jedna osoba. Sve što se ostvari molitvom događa se zahvaljujući toj jednoj osobi koja moli, pa sljedećoj i onoj nakon nje.
Samo sam jedna osoba — i dok to govorim, smiješim se — ali ni to nije razlog da ne molim. Kad bi bilo drukčije, nitko ne bi molio!
„Ne znaš moliti.”
To je često istina. No u Poslanici Rimljanima 8,26 čitamo:
„Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.”
Budući da Gospodin prima moje slabašne pokušaje molitve i pretvara ih u nešto moćno na nebu, činjenica da ne znam točno kako moliti nije izgovor.
Vjernike posebno raduje spoznaja da se Duh zauzima za nas, kako čitamo u Rimljanima 8,26, a da se za nas zauzima i sam Isus, kako piše u Rimljanima 8,34.
Nevjerojatno! Kolika li je to milost!
„Tvoji grijesi mogu spriječiti uslišanje tvojih molitava.”
Upravo to piše u Izaiji 59,2:
„Nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli i on vas više ne sluša.”
No — i zar nas to ne raduje! — u Prvoj Ivanovoj poslanici 1,9 čitamo:
„Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.”
Prema tome, nitko od nas nema izgovora da još samo jednu minutu nastavi nositi teret grijeha (Hebrejima 12,1) koji nas sputava i ometa naše molitve.
Nema razloga da ne molimo. A postoji svaki razlog da molimo.
Isus je nevjernim saducejima rekao da griješe u dvije stvari. Zanimljivo je da su to iste dvije pogreške koje čine i mnogi koji se nazivaju Isusovim učenicima, a ne mole:
- Ne poznajete Pisma.
- Ne poznajete snagu Božju.
(Matej 22,29)
Kad bismo poznavali Božju riječ, imali bismo odgovor na ove napade neprijatelja.
A kad bismo se uzdali u Gospodina, vjerovali bismo njegovoj riječi i prionuli uz ono što nam je činiti — molitvu!
Ljubljeni, molimo!
Ništa ne svjedoči o našoj vjeri tako snažno kao molitva.
„Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?” (Luka 18,8)
Izvor: crosswalk
Prijevod: M. Đ.
