SPASIO SVOG OCA Svojim je tijelom stao ispred napadača
Kao dječak, Danny Anderl molio je učenike i djelatnike svoje župne škole da mole za njegovu majku jer nije bila katolkinja, a on se bojao da neće dospjeti u raj. Majka je poslije primila sakrament krštenja.
Godine 2018., tijekom prve godine studija, Danny je nagovorio kolegu s fakulteta da se nakon mnogo godina prvi put ispovjedi. Ovaj ga je poslušao.
A prije pet godina, kada je naoružani napadač pozvonio na vrata obiteljske kuće, dvadesetogodišnji Danny instinktivno je raširio ruke u zaštitničkoj gesti, pokušavajući, prema riječima svojih roditelja, zaštititi oca od hitaca koji su ubrzo uslijedili. Prvi metak pogodio ga je u prsa iz neposredne blizine. Danny je poslije preminuo.
Sada je biskupija Metuchen u američkoj saveznoj državi New Jersey osnovala komisiju koja treba istražiti mogućnost da Daniel Anderl jednoga dana bude proglašen svetim.
Ta je mogućnost otvorena zahvaljujući novoj osnovi za kanonizaciju koju je papa Franjo u srpnju 2017. uveo pod nazivom „herojsko predanje vlastitoga života, nadahnuto i poduprto ljubavlju“. Ona se temelji na Isusovim riječima iz Ivanova evanđelja (Iv 15, 13): „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“
Apostolsko pismo Maiorem hac dilectionem određuje da je, uz uobičajene zahtjeve za proglašenje blaženim i svetim — čudo potrebno za beatifikaciju i još jedno za kanonizaciju — u takvim slučajevima potrebno dokazati kreposti, glas o svetosti nakon smrti te povezanost između „predanja života i preuranjene smrti“.
Svećenik Robert Lynam, koji je posljednjih 30 godina župnik Župe sv. Augustina Canterburyjskog u Kendall Parku, neumorno čuva uspomenu na Dannyja u župnoj zajednici i zauzima se za pokretanje postupka za njegovo proglašenje svetim.
Važan je i način na koji je umro.
„Doslovno je primio metak namijenjen svojoj majci i ocu. Doista je predao svoj život“, rekao je otac Lynam.
„Divan mladić“
Daniel Anderl rođen je u srpnju 2000. u središnjem dijelu New Jerseyja. Njegov otac Mark Anderl odvjetnik je za kazneno pravo, a majka Esther Salas radila je kao savezna javna braniteljica prije nego što je postala savezna sutkinja. Danny je bio jedinac, a roditelji su ga smatrali čudom od djeteta. Njegova je majka ispričala da je prije njegova rođenja imala četiri spontana pobačaja, a još jedan nakon njegova rođenja.
Danny je odrastao u North Brunswicku. Pohađao je školu i išao u crkvu pri Župi sv. Augustina Canterburyjskog u Kendall Parku, a potom je nastavio školovanje u srednjoj školi sv. Josipa u Metuchenu. U trenutku smrti bio je student treće godine Katoličkog sveučilišta Amerike u Washingtonu.
Edward Modzelewski, danas ravnatelj škole sv. Augustina Canterburyjskog, predavao je Dannyju povijest tri i pol godine, počevši od njegova četvrtog razreda osnovne škole.
Sjeća ga se kao sposobnog učenika koji nije bio pretjerano natjecateljski nastrojen, ali je imao izraženu karizmu, brzo je razmišljao i govorio zrelo za svoju dob.
„Bilo je kao da razgovarate s odraslom osobom“, rekao je Modzelewski.
U to vrijeme nije Dannyja smatrao svetim, ali imao je osjećaj da „ide u pravom smjeru“.
„Što god da je u životu odlučio raditi, vjerujem da bi donio svjetlo u neke mračne dijelove svijeta“, rekao je Modzelewski.
David Oakley, Dannyjev kum i tadašnji Markov odvjetnički partner, rekao je da je Danny imao osobnost koja je lako osvajala ljude.
„Nije bilo potrebno nikakvo posebno nastojanje da ga čovjek iskreno zavoli. Bio je divan mladić“, rekao je Oakley za National Catholic Register.
U srednjoj školi Danny je igrao na poziciji bacača u prvoj bejzbolskoj momčadi škole. Na fakultetu se, međutim, usmjerio na pripremu za studij prava, želeći postati odvjetnik poput svojih roditelja, prema kojima nije skrivao duboku ljubav i privrženost.
Prekretnica za novoga prijatelja
Sredinom jeseni prve godine studija na Katoličkom sveučilištu Danny je sudjelovao na duhovnoj obnovi sveučilišne pastoralne službe koja se održavala izvan kampusa. Smjestili su ga u istu kućicu s Frankom Lumajem, brucošem iz Fairfielda u Connecticutu, visokim 206 centimetara, koji je igrao za sveučilišnu košarkašku momčad. Prvoga dana bilo je hladno i kišovito, a Lumaj se poskliznuo u blatu. Danny mu je dao deku.
Sljedećega dana organizatori duhovne obnove omogućili su ispovijed tijekom euharistijskoga klanjanja. Frank nije želio otići na ispovijed, ali Danny ga je poticao.
„On je bio glavni razlog zbog kojega sam se nakon mnogo godina ponovno ispovjedio“, rekao je Lumaj, danas 26-godišnjak koji živi na Manhattanu i vodi tvrtku za razvoj nekretnina koja gradi stambene zgrade u Bronxu.
„Posljednji sam se put prije toga ispovjedio s 13 godina, prije krizme. Nakon toga godinama nisam išao na ispovijed. Sjedili smo na klanjanju i razgovarali o ispovijedi, a upravo me on snažno poticao da joj se vratim, da pokušam ponovno i da joj iskreno pristupim“, ispričao je Lumaj.
Za njega je taj događaj bio prekretnica u životu, trenutak od kojega je svoju vjeru počeo ozbiljnije živjeti.
„Danas se ispovijedam vrlo redovito. I dalje se sjećam toga trenutka na klanjanju s Dannyjem, kada me poticao da to učinim“, rekao je.
Taj je događaj učvrstio njihovo prijateljstvo. Provodili su vrijeme zajedno na kampusu i često igrali košarku.
Danny je bio ljevak i imao je precizan, uglađen šut za tricu s lijeve strane, otprilike s mjesta koje odgovara produžetku crte slobodnih bacanja.
„Vjerojatno je bio jedan od najnatjecateljskijih ljudi koje sam ikada upoznao. Kad bi ušao u svoj ritam, potpuno bi se usredotočio na igru“, rekao je Lumaj.
Izvan košarkaškog terena Danny je ostao upamćen kao vedar mladić koji se lako uklapao u različita društva.
„Isus te ljubi“
Ljeta nakon druge godine studija Danny je organizirao vikend-druženje u svojoj obiteljskoj kući. Došlo je devetero njegovih prijatelja s fakulteta, a nekoliko ih je ondje i prespavalo u petak i subotu, među njima i Lumaj.
Njegova je majka poslije taj vikend opisala kao „prekrasan“. Roštiljali su odreske, igrali igru cornhole, bacajući vrećice s kukuruzom u otvor na drvenoj ploči, i dugo ostali budni.
U subotu je Danny povezao trojicu prijatelja s fakulteta do obale New Jerseyja, udaljene oko 45 minuta vožnje. Ondje su nekoliko sati proveli na plaži. Na odlasku su se vraćali prema automobilu preko drvenog šetališta uz obalu, kada su začuli muški glas koji je govorio: „Isus te ljubi.“
Šetalište je bilo puno ljudi, a Lumaj je rekao da nikada nije vidio osobu koja je to izgovorila.
U razgovoru za National Catholic Register priznao je da tada nije tomu pridavao osobitu važnost. Danas, međutim, često razmišlja o tom događaju.
„Osobno vjerujem da je to bio anđeo koji nam je pružio utjehu prije nego što smo uopće znali da će nam biti potrebna“, rekao je Lumaj.
Nekoliko sati poslije Danny je pomagao majci pospremati nakon vikend-zabave kada je zazvonilo zvono na vratima. Požurio je otvoriti, pretekavši oca.
„Nekoliko sekundi poslije začula sam pucnjeve i nečiji povik: ‘Ne!’“, ispričala je Salas u videosnimci objavljenoj u kolovozu 2020., nekoliko tjedana nakon napada.
„Poslije sam doznala da je taj monstrum, koji je u ruci držao paket FedExa, počeo pucati“, rekla je Salas u videosnimci. „Ali Daniel je bio Daniel — zaštitio je svojega oca. Primio je prvi metak napadača izravno u prsa.“
Napadač je zatim triput pogodio Marka Anderla: u prsa, trbuh i desnu podlakticu, a potom pobjegao. Mark je bio teško ranjen, dok je Danny umirao.
Napadač je poslije identificiran kao Roy Den Hollander, 72-godišnji odvjetnik na samrti i aktivist za muška prava. Bio je nezadovoljan presudama sutkinje Salas u jednom saveznom sudskom postupku koji je ranije pokrenuo, što je naveo i u svojoj autobiografiji koju je sam objavio na internetu.
Osam dana prije toga Hollander je, prerušen u dostavljača, ubio drugoga odvjetnika za prava muškaraca prema kojemu je također gajio neprijateljstvo.
Dan nakon Dannyjeve smrti Hollander je počinio samoubojstvo u Rocklandu u saveznoj državi New York. Vlasti su u obližnjem unajmljenom automobilu pronašle popis drugih osoba koje je namjeravao ubiti.
Posljedice tragedije
Dannyjevi roditelji odgodili su sprovod do rujna kako bi se njegov otac dovoljno oporavio da bi mogao prisustvovati.
Sprovodu je nazočilo oko tisuću ljudi, a svaki je uzvanik bio osobno pozvan. Zbog straha od mogućega ponovnog napada sigurnost su osiguravali pripadnici američke savezne službe Marshals. Esther Salas poslije se uspješno zauzimala za donošenje zakona kojima se štite osjetljivi osobni podatci saveznih sudaca, uključujući njihove kućne adrese.
Priča o Dannyjevoj žrtvi proširila se Katoličkom Crkvom i ostala prisutna tijekom obveznoga petogodišnjeg razdoblja čekanja koje u pravilu prethodi službenom razmatranju postupka za proglašenje svetim.
Bobby Beaton nije osobno poznavao Dannyja, ali je s vremenom razvio pobožnost prema njemu.
Taj 55-godišnji upravitelj zgrade Župe sv. Augustina Canterburyjskog vjeruje da je Dannyjevim zagovorom spašen u prometnoj nesreći u kolovozu 2023. godine. Njegov se automobil gotovo frontalno sudario s vozilom koje je prešlo na suprotnu stranu ceste. Nesreća je lako mogla završiti smrću, a posljedice bi vjerojatno bile kobne da su se vozila sudarila izravno prednjim dijelovima.
Beatonov kamionet Ford F-150 bio je toliko oštećen da je iz njega morao izaći kroz suvozačeva vrata.
„Kada sam pokušavao doći k sebi i otvoriti vozačeva vrata kako bih izašao iz vozila, jedino što sam pronašao na sjedalu pokraj sebe bila je sličica s molitvom Dannyju. Ne znam odakle se ondje pojavila“, rekao je Beaton za National Catholic Register.
Učenik škole sv. Augustina Canterburyjskog, koju je i Danny nekoć pohađao, drži sličicu s molitvom i njegovim likom.
Pozornost javnosti privukla je i reakcija Dannyjevih roditelja na ubojstvo njihova sina. Oboje su javno izjavili da opraštaju napadaču.
Beaton je rekao da je njihova odluka pozitivno utjecala i na njegov duhovni život.
„Iskreno se divim Marku i Esther zbog načina na koji se nose s tragedijom koja ih je zadesila. Ne znam bih li ja mogao tako postupiti da sam na njihovu mjestu. Kad bi netko povrijedio moje dijete, a kamoli ga ubio, ne znam bih li imao milosti oprostiti kao što su oni oprostili. Ali njihov me primjer nadahnjuje“, rekao je Beaton.
Oakley, Dannyjev kum i obiteljski prijatelj, smatra da oprost njegovih roditelja upućuje na to gdje bi se Danny mogao nalaziti.
„Mislim na milost koja im je omogućila prihvatiti ono što je vjerojatno najgore što može zadesiti roditelje: oprostiti ubojici svojega jedinog djeteta i pretvoriti neizrecivu tragediju u priliku za dobro, u nedvojbeno sudjelovanje u Božjoj providnosti.“
Kako upoznati Boga
Dannyjeva majka svoj život dijeli na razdoblje „prije ubojstva i nakon ubojstva“, rekla je nastavnicima župne škole svojega sina u kolovozu 2024. Videosnimka njezina govora objavljena je na mrežnim stranicama župe.
Dannyjeva smrt, ispričala je, pokrenula je „duhovno buđenje koje je preobrazilo moj život“.
Kada su joj liječnici u bolnici rekli da Danny nije preživio, srušila se i morala je biti hospitalizirana.
„U tom sam trenutku izgubila volju za životom. (…) Bilo je to kao da se svjetlo u meni ugasilo“, rekla je Salas.
„No, hvala Bogu, u srijedu nakon pucnjave, dok sam ležala u bolničkom krevetu, dogodilo se nešto lijepo. Osjetila sam nježan poticaj koji je dolazio odozgor“, ispričala je nastavnicima.
„Upravo sam tada počela učiti prema svojem duhovnom nastavnom programu. Nikada, ni u najluđim snovima, nisam mogla zamisliti koliko je naporan rad potreban da bih svladala to gradivo. Opraštanje, neosuđivanje, suosjećanje, ljubav i zahvalnost. To su obvezni predmeti u školi života na zemlji“, rekla je.
Počela je preispitivati vlastiti život, uključujući i njegove nedostatke.
„Oprostiti ubojici svojega sina bio je tek početak dugoga i teškog procesa koji je, pokazalo se, nužan svakomu tko želi pronaći istinski mir u ovome svijetu“, rekla je.
To, naravno, nije lako.
„Ipak, iskreno vjerujem da moramo naučiti opraštati kako bismo se približili Bogu. Činom opraštanja postupno uklanjamo prepreke koje nas udaljuju od Boga“, rekla je Salas. „Opraštanjem otvaramo svoj um i srce lijepim stvarnostima poput ljubavi i zahvalnosti.“
„Nekoć sam govorila da vjerujem u Boga“, rekla je. „Danas kažem da ga poznajem.“
Izvor: ncregister.com
Prijevod: M. Đ.
