CARLO ACUTIS Pripazi na ovo!
Kada je Carlo Acutis napisao da je njegov životni projekt „uvijek biti sjedinjen s Isusom”, nije tek smišljao lijepu frazu za svoj dnevnik. Sažimao je način na koji je živio, razmišljao i osjećao. Carlo nije želio samo „vjerovati u Boga”: želio je biti povezan s Njime jednako prirodno kao što se diše. Uvijek. Bez prekida. Poput otkucaja srca.
Što znači biti „sjedinjen s Isusom”?
Možemo to zamisliti kao duhovni utikač: ako niste uključeni, nestaje struje. Tako je jednostavno. Za Carla ta povezanost s Isusom nije bila ni teoretska ni daleka. Bio je to njegov najvažniji odnos, njegov svakodnevni razgovor, izvor njegove radosti i mira. Ne ideja, već živa Osoba. Prijatelj.
Za njega Isus nije bio netko iz prošlosti niti apstraktan pojam. Bio je njegova sadašnjost – njegov vodič, njegov cilj.
Carlo nije vjerovao u dalekog Boga; vjerovao je u Isusa koji je blizak. I to se vidjelo!
Nije to bila tek nejasna želja ili prolazan osjećaj, već nešto o čemu treba razmisliti, na čemu treba raditi i što treba graditi – plan za veličinu. Poput nekoga tko sanja o tome da postane astronaut, liječnik ili umjetnik. Njemu je prioritet bio postati svet – biti s Isusom u svemu.
Možemo se zapitati kako se povezati s Isusom u svakodnevnom životu, kako to zajedništvo pretvoriti u nešto konkretno te kako prestati govoriti o Bogu kao o pukoj ideji i početi živjeti s Njime kao sa stvarnom, bliskom i prisutnom Osobom.
Za Carla Acutisa ta povezanost nije bila tek dodatak životu; bila je njegovo središte, ključ i snaga. Oslanjao se na tri vrlo jasna stupa koja su mu pomagala održati tu vezu živom, postojanom i autentičnom.
Izvor: opusdei.org
