Ovih dana sam naletio na upitnik jedne diplomantice iz psihologije o temi na koju ću se malo osvrnuti jer mi je jako zanimljiva. Iz ovog razmišljanja ću potpuno isključiti vjerski pristup i perspektivu i dati pozornost isključivo onom psihološkom, odnosno znanstvenom.
Nekako je postala javna tajna da si mladi parovi, prijatelji ili usputni poznanici međusobno i poprilično pretjerano razmjenjuju golišave slike. No neki idu i u krajnost objavljivanja takvih i sličnih sadržaja javno. U razloge neću ulaziti pretjerano duboko. Možda se radi o želji za pažnjom, o nekakvim kompleksima, osjećaju manje vrijednosti ili jednostavno o neznanju.
Ovaj upitnik stavlja fokus na te situacije i dosta temeljito ispituje kako i u kojim okolnostima te koliko često se razmjenjuju ili objavljuju takvi sadržaji. Osobno sam primijetio da je to puno izraženije kod žena kod kojih su kratke haljine, suknje, izraženi dekoltei gotovo svakodnevna garderoba te tako lako dostupna očima onih koji često ulaze na neku od društvenih mreža.
Pitam se (opet napominjem – isključujući vjerski pristup): ako su takve radnje normalne, toliko prihvaćene, toliko uživane i toliko opravdavane, zašto jedna diplomantica psihologije istražuje takvo nešto i kakvi će biti rezultati koje ona obradi? Nije li to dokaz da tu nešto ne štima? Nadam se da će ona prikupiti dovoljno informacija koje mogu biti mjerodavne u obradi podataka i donošenju zaključka i da će oni koji ispune upitnik biti iskreni i autentični u odgovorima.
Već sam u nekoliko navrata pokušao razotkriti mušku narav i zaštiti žensko dostojanstvo ističući kako je izopačenost pristupa seksualnim sadržajima otišla u toliku krajnost da je postalo sasvim normalno pristati na povredu (časti, dostojanstva, tijela, savjesti i osobnosti), a sve u nekom očaju ili nedostatku povjerenja i hrabrosti da se tijelo kao takvo sačuva za jednu/jednoga i da se nadiđe one biološke parametre kojima često puštamo da ovladaju nama. To ne znači da je čovjek isključivo biološko stvorenje usporedivo s bilo kojom životinjom nego takav stav i ponašanje postanu pretežito način života.
Moramo se zapitati koliko drugima dopuštamo da uživaju u ljepoti naših tijela – bilo pogledom i maštom, bilo fizičkim dodirima. Očito je da to nije nešto normalno, ali će mnogi smisliti izliku u kojoj će se opravdati, samo da se ne bi odrekli toga prolaznog i površnog užitka koji bez ljubavi zaista donosi i pruža premalo. Potičem i cure da u ovim ljetnim mjesecima posebno pripaze sa svojim odijevanjem. Izgleda da se nikada neće do kraja moći objasniti koliko je važno da djevojke svojim stavom i odijevanjem pokažu da su vrijedne, dostojne, da njihove obline nisu jedino što imaju i prvo što nude. Volio bih da u svome dostojanstvu toliko podignu kriterije i da potaknu nas muškarce da se više trudimo i zaista cijenimo ono što je bitno. Tjelesni užitak je samo bonus koji se dobije nakon što se uzljubi osoba, da joj se sigurnost i životno utočište, a nije jedini osjećaj kojemu trebamo dati toliko pažnje. Kao muškarac kažem da smo svi mi u pogledu slabi, da naša fotovizualnost ide puno dalje od onoga što žene mogu zamisliti i tko god poziva na intimnija druženja, a tvrdi da nije kao ostali, laže i želi samo iskoristiti.
Postoji nešto što se zove povjerenje srca. Ono se gradi i raste u jednom odnosu koji traje. Svaka situacija u kojoj se nešto obavlja „na jednu noć“, u kojoj se iznuđuju kojekakvi sadržaji, pričaju dvosmislene pričice koje provociraju na pretjeran oblik strasti kada ona prerasta u požudu – svaka ta situacija je sebična i iskrivljena jer na prvom mjestu traži vlastito zadovoljstvo bez razmišljanja o posljedicama i mogućnosti emocionalnog oštećenja druge osobe. Čovjek je potreban dodira i privrženosti i to se po svim parametrima gradi od malih nogu, u što se najbolje možete uvjeriti preko knjige „Odrastanje Kaina“ napisane od strane dvojice psihologa koji objašnjavaju mušku narav od samog rođenja do starije adolescencije. Iz iskustva i objektivnog promatranja kažem da se muško društvo (koliko se god sjećam da je bilo iskrivljeno i plitko i prije 10-15 godina) toliko izobličilo i dodatno primitiviziralo. Zanimljivo je primijetiti kako se jedna jako važna čovjekova potreba toliko komercijalizirala i postala „zabranjeno voće“ oko kojeg se stvaraju tolike tenzije, frustracije i nezadovoljstva. Tako je nešto lijepo, sveto i od Boga darovano postalo iskrivljeno, sebično i veoma plitko.
Nadam se da će ova diplomantica u svom radu to i dokazati jer očito postoji razlog zašto je na tako eksplicitan i razotkrivajuće-oslobađajući način dovela ovu temu u pitanje, a da to ne bude samo mišljenje ili pristup neke konzervativne strane, nego stvaran i objektivan pogled na sve što se vani događa kao i na posljedice koje to sa sobom nosi.
Poveznica za spomenuti upitnik je sljedeća.
Foto: Unsplash
