Zaljubljenost, koju mnogi ljudi s prezirom smatraju osjetilnom opijenošću, sadrži u sebi samo vrhunac tog potpunog duhovnog zahvaćanja voljene osobe, u kojem se šarm druge osobe u potpunosti otvara, a ostvaruje potpuno blagostanje odnosa ja – ti.
Doista, zaljubljenost je toliko daleko od nečega što je vrijedno prezira, toliko daleko od posljedice čovjekova pada da, unutar prirodnog reda – kako to Platon izvrsno ističe u svome »Fedru« – zaljubljenost tvori jedino pravo stanje budnosti, stanje u kojem razbijamo sve okove ravnodušnosti i prestajemo se beživotno vući kroz život.
Mi postajemo upravo slika našeg odnosa prema Kristu: »Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima« (Pj 2, 16). Stoga se i zaljubljenost slavi kao figura najvećeg i najuzvišenijeg odnosa prema Sinu Božjem.
Ovo je izvadak iz knjige „Brak: otajstvo vjerne ljubavi u izdanju Naklade Crisinus, čije prenošenje vrijedi isključivo za portal „Muževni budite”.
Foto: Unsplash
