5 VRLINA Ovo je krasilo biskupa Sheena
„Ako želite upoznati Boga“, govorio je, „spustite se na koljena.“ Na dan svojega ređenja Sheen je obećao da će svakoga dana provoditi jedan sveti sat u molitvi, a vjernost tom obećanju pripremila ga je da ubire plodove teologalne kreposti vjere.
Svjetlo vjere prosvjetljivalo je njegov um i davalo mu duboko razumijevanje Kristovih otajstava. To je potom oblikovalo njegovo poučavanje, propovijedanje i pisanje te im podarilo snagu koja je proizlazila iz Duha Svetoga.
Njegova snaga: molitva
O Kristu je učio kroz svoje studije, ali upoznao ga je kroz molitvu.
Ta je vjernost ponekad zahtijevala veliku žrtvu. U knjizi Treasure in Clay piše o krajnjim naporima koje je poduzimao kako bi održao svoj svakodnevni susret s Gospodinom, čak i u razdobljima duhovne suhoće i rastresenosti. Jednom je prilikom slučajno ostao zaključan u crkvi u Chicagu, pa je pokušao izaći kroz prozor i pritom pao u spremnik za ugljen.
Dobri Gospodin nagradio je njegovu vjernost na najdirljiviji način. Posljednji je put došao ususret Sheenu tijekom njegova svetog sata 9. prosinca 1979. i poveo svojega vjernog učenika u Očev dom.
Sveti sat bio je temeljni kamen života Fultona Sheena — mjesto na kojem je pronalazio svoj identitet, crpio nadahnuće za svoje poučavanje i skupljao snagu za zadaće koje su bile pred njim. Bio je izvor njegova divljenja vrijednog integriteta. Sheen je bio ista osoba bez obzira na okolnosti ili publiku; jednako se ugodno osjećao u društvu bogatih i slavnih kao i među čistačicom ili uličnim čistačem.
Ljubav prema bližnjemu
Ipak, iz njegovih priča doznajemo da se najugodnije osjećao među siromašnima i jednostavnim ljudima. Ispričao je priču o uličnom čistaču u Rimu koji nije bio osobito impresioniran kardinalima i biskupima okupljenima na Drugom vatikanskom saboru. Podsjetio je Sheena da jednostavan čovjek koji svoj posao obavlja iz ljubavi prema Bogu čini nešto vrjednije od bilo kojeg „važnog“ zadatka koji se obavlja iz drugih razloga.
Takav duhovni pogled poticao je duboko poštovanje prema svakom pojedincu te prema mudrosti i čestitosti običnog čovjeka. To je poštovanje proizlazilo iz njegove ljubavi prema Bogu, koja mu je omogućavala da svakoga čovjeka vidi kao brata ili sestru. Iz te je ljubavi proizašla duboka i praktična ljubav prema bližnjemu — ljubav koja je nadahnjivala njegovu revnost za spasenje duša i davala mu snagu za propovijedanje i misionarski rad.
Sheen, neumorni radnik
Fulton Sheen bio je poznat po velikoj predanosti svojemu radu. Kao sveučilišni profesor, na kraju svakog semestra bacao bi svoje bilješke s predavanja i iznova ih pisao za svaki novi semestar kako bi gradivu mogao pristupiti svježim i bistrim umom.
Za svaku televizijsku emisiju provodio je više od 30 sati u pripremama, a svoj je nastup uvježbavao na nekoliko jezika. Bilo bi ga lako nazvati radoholičarem, ali možda je riječ o obliku askeze — svojevrsnoj duhovnoj disciplini i predanosti dužnosti — odnosno odbijanju da podlegne samozadovoljstvu koje može pratiti uspjeh i oholosti koja opravdava popuštanje u radu mišlju: „Već znam kako se to radi.“
Poslušnost
Sve njegove aktivnosti — propovijedanje, poučavanje, pisanje, nastupi na radiju i televiziji te misionarski rad — bile su u službi Crkve i izraz njegove nepokolebljive poslušnosti Kristu i Crkvi, koja se očitovala kroz njegove crkvene poglavare.
U tom pogledu njegova je vizija bila jasna. Kada je vjerovao da je to ispravno, znao se suprotstaviti kardinalu Francisu Spellmanu kao ravnopravan sugovornik. Ta je poslušnost, kao što poslušnost u nekom trenutku često postaje, u njegovim kasnijim godinama bila kušnja kroz oganj — kušnja koju je prihvatio i prigrlio iz ljubavi prema Kristu i njegovu Tijelu, Crkvi.
Tijekom burnih i kaotičnih šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća Sheen je imao na raspolaganju javnu platformu i brojnu publiku, ali je odlučio ostati diskretan te je namjerno držao svoje crkvene nesuglasice podalje od javnosti. U svojoj autobiografiji spominje ih tek usput.
Strpljivost
Njegova vjera u Krista, prisutnog u svojoj Crkvi, kao i njegova poslušnost čak i pred slabostima njezinih članova i vođa, dale su njegovoj ljubavi duh ustrajnosti i žrtve koji obilježava — danas možda pomalo staromodnu — krepost strpljivosti.
Njegove kušnje i tjelesne patnje tijekom posljednjeg desetljeća njegova života suobličile su ga Kristu Žrtvi, učinivši ga svjedokom trajne stvarnosti kršćanske nade.
Stoga ne čudi što je sveti Ivan Pavao II., samo dva mjeseca prije Sheenove smrti 1979., rekao Sheenu: „Vi ste vjerni sin Crkve.“ Poljski je papa u krhkom biskupu prepoznao čovjeka koji je cijeli svoj život i identitet predao Kristu i stavio ih u službu Crkve.
Dana 24. rujna nasljednik svetog Ivana Pavla II., preko svojega predstavnika kardinala Luisa Antonija Taglea, proglasio je Fultona Sheena blaženim. Tim činom Crkva, naša Majka, daruje nam učitelja i vodiča te nam pokazuje da nas Sheenova učenja i spisi mogu oblikovati u vjeri, a da je njegov život uzor svetosti kroz nasljedovanje njegova življenja herojskih kreposti.
Dok se ovog rujna učionice diljem Sjedinjenih Američkih Država ponovno pune učenicima, katolici su pozvani upoznati novog učitelja u školi svetosti: nadbiskupa Fultona Sheena.
Izvor: omnesmag.com
Prijevod: M. Đ.
