GRGUR XIII. Kako se dogodila velika reforma vremena?

Kada su ljudi 4. listopada 1582. godine otišli spavati, probudili su se tek… 15. listopada. Ipak, spavali su samo jednu noć jer je iz kalendara tada „nestalo” 10 dana. Sve je to bila posljedica odluke pape Grgura XIII., koji je odlučio ispraviti netočnost kalendara koji je stoljećima bio u uporabi. Uveo je novi sustav kojim se služimo i danas.

Prije nego što je Grgur XIII. reformirao kalendar, kršćanske zemlje služile su se kalendarom koji je Julije Cezar uveo u Rimu 45. godine pr. Kr. Julijanski kalendar pretpostavljao je da godina ima 365 dana, a svaka četvrta godina bila je prijestupna i imala je 366 dana. Zbog toga je prosječna duljina godine iznosila 365,25 dana – nešto više od stvarne duljine astronomske godine, koja traje približno 365,2422 dana.

Razlika se činila neznatnom i iznosila je oko 11 minuta godišnje. Međutim, s vremenom se pogreška povećavala. Od Prvog nicejskog sabora 325. godine, na kojem su utvrđena pravila za određivanje datuma Uskrsa, odstupanje je već iznosilo oko 10 dana. Zbog toga je astronomsko proljeće počinjalo već 11. ožujka, a zajedno s njim pomicali su se i datumi pomičnih blagdana, poput Uskrsa i Duhova.

Grgur XIII. odlučio je ispraviti tu pogrešku te je 1582. godine izdao bulu Inter gravissimas, kojom je uveden novi kalendar, danas poznat kao gregorijanski kalendar. Prema njezinim odredbama, nakon četvrtka 4. listopada odmah je uslijedio petak 15. listopada. Na taj je način deset dana preskočeno u kalendarskom računanju.

Promijenjena su i pravila određivanja prijestupnih godina. One se i dalje pojavljuju svake četiri godine, no kod godina koje završavaju na „00” prijestupna je samo ona koja je djeljiva s 400. Zato je 2000. godina bila prijestupna, dok 1900. nije. Prosječna duljina gregorijanske godine tako iznosi 365,2425 dana, zbog čega se razlika u odnosu na astronomsku godinu povećava mnogo sporije – za jedan dan tek tijekom više od 3000 godina.

„Naš kalendar, takozvani gregorijanski kalendar, određen je tako da godišnja doba uvijek padaju u približno iste dijelove kalendarske godine”, objasnio je dr. Andrzej Sołtan iz Poljske akademije znanosti u emisiji „Popołudnie z Jedynką”.

Poljska je bila jedna od prvih zemalja koje su prihvatile novi kalendar. Godine 1582. učinile su to i, među ostalima, Španjolska, Portugal te države s područja današnje Italije. Novoj reformi s rezervom su pristupale ponajprije protestantske i pravoslavne zemlje. Jedan od razloga za neslaganje bila je činjenica da je reforma provedena na inicijativu katoličkog pape.

Budući da su katoličke zemlje bile „ispred” za 10 dana, ta je razlika s vremenom počela uzrokovati praktične probleme, među ostalim u trgovini, putovanjima i administrativnim poslovima. Zbog toga je Velika Britanija odlučila prihvatiti gregorijanski kalendar 1752. godine. Rusija ga je uvela tek 1918. godine, a Grčka – kao jedna od posljednjih europskih zemalja – 1923. godine.

Izvor: pch24.pl

Prijevod: M. Đ.