OVAKO JE PISAO CHESTERTON Pohlepa je danas poludjela
Nešto je došlo među nas što je dovoljno snažno da spasi našu zajednicu, ali još nije dobilo ime. Neka nitko ne pomisli da priznanjem da nema ime priznajem ikakvu nestvarnost. Moralnost nazvana puritanizmom, težnja nazvana liberalizmom, reakcija nazvana torijevskom demokracijom, ne samo da su dugo bile moćne nego su praktički već obavile većinu svojega posla prije nego što su im ta stvarna imena bila nadjenuta. Ipak, mislim da bi bilo dobro imati neki jednostavan i praktičan način da označimo one koji razmišljaju poput nas o našem glavnom pitanju. A to je da ljudima u Engleskoj u ovom trenutku vladaju, po satu i minutu, grubijani koji im uskraćuju kruh, lažljivci koji im uskraćuju vijesti i budale koje ne znaju vladati pa ih zato žele porobiti.
Dopustite mi najprije objasniti zašto nisam zadovoljan riječju koja se obično upotrebljava, a koju sam i sam često upotrebljavao i koja je u nekim okolnostima sasvim ispravna riječ. Mislim na riječ „buntovnik”.
Neću se zadržavati na činjenici da bi mnogi koji razumiju pravednost našega cilja — kao što je slučaj s mnogima na sveučilištima — i dalje upotrebljavali riječ „buntovnik” u njezinu starom i strogom značenju, kao oznaku samo onoga koji remeti pravednu vlast. Prijeći ću na mnogo praktičniju stvar.
Riječ „buntovnik” umanjuje našu stvar. Previše je blaga; našim neprijateljima omogućuje da se previše lako izvuku.
U čitavom zapadnom životu i književnosti postoji predaja o Prometeju koji prkosi zvijezdama, o čovjeku koji ratuje protiv svemira i sanja ono što se sama priroda nikada nije usudila sanjati. Sve je to vrijedno na svojem mjestu i u pravoj mjeri. Ali s našim slučajem nema baš nikakve veze; ili, bolje rečeno, samo ga znatno slabi.
Plutokrati će biti i više nego zadovoljni ako tvrdimo da propovijedamo novi moral; jer vrlo dobro znaju da su oni sami prekršili stari. Bit će i više nego zadovoljni ako budu mogli reći da smo, prema vlastitom priznanju, samo nemirni i negativni; da smo samo ono što sami nazivamo buntovnicima, a oni nazivaju čudacima.
Ali to nije istina; i ne smijemo im to ni na trenutak priznati.
Uzorni je milijunaš veći čudak od socijalista, baš kao što je Neron bio veći čudak od kršćana. A pohlepa je danas poludjela u vladajućem sloju, baš kao što je požuda poludjela u Neronovu krugu.
Izvor: gutenberg.org
Prijevod: M. Đ.
